U priÂ?aÂma se isÂtiÂcaÂla teÂza da smo mi zaÂpraÂvo doÂbro prošli. Ipak nas je osÂtaÂlo žiÂvih. Sve one gruÂpe koÂje su tjeÂraÂne južnom puÂtaÂnjom, uz SaÂvu, zaÂvršaÂvaÂle su na prosÂtoÂriÂma loÂgoÂra JaÂseÂnoÂvac, gdje su svi bez iznimÂke poÂbiÂjeÂni. SaÂmo SveÂmoÂguÂ?i zna koÂliÂko je hrvatÂskih vojÂnih zaÂroÂbljeÂniÂka i ciÂviÂla baÂ?eÂno u maÂsoÂvne jaÂseÂnoÂvaÂ?ke groÂbniÂce.
Read more »
   UpoÂznao sam i neÂkoÂliÂko taÂliÂjanÂskih ?aÂsniÂka-zaÂroÂbljeÂniÂka. JeÂzik mi niÂje preÂpreÂka. Možda nas zbližaÂva i reÂlaÂtiÂvno sroÂdan menÂtaÂliÂtet. NeÂkoÂliÂko puÂta sam priÂmiÂjeÂtio da iza našeg hanÂgaÂra lože vaÂtru i nešto kuÂhaÂju. Read more »
   KoÂnac srpnja. DaÂtuÂma se ne sjeÂ?am. JeÂdno juÂtro veÂliÂka gunÂguÂla. ?uÂjeÂmo da ideÂmo daÂlje. StaÂjeÂmo u reÂdoÂve i ?im je koÂloÂna usÂtroÂjeÂna izlaÂziÂmo iz tvr?aÂve. VoÂde nas na žeÂljeÂzniÂ?ku posÂtaÂju i tu se ukrcaÂvaÂmo u duÂgaÂ?ku komÂpoÂziÂciÂju marÂveÂnih vaÂgoÂna. Read more »
   DaÂni, jeÂdan naÂlik na drugi, proÂlaÂze. KreÂ?uÂ?i se ve? po ciÂjeÂloj tvr?aÂvi viÂdio sam i neÂkoÂliÂko njeÂmaÂ?kih geÂneÂraÂla. I u tim priÂliÂkaÂma imaÂju svoÂje orÂdoÂnanÂce, mlaÂde ?aÂsniÂke. UkaÂzuje im se puÂno poštoÂvaÂnje. Read more »
   IzvuÂkoh se ispod stoÂloÂva. GlaÂve goÂtoÂvo svih moÂjih suÂdruÂgoÂva biÂle su obliÂveÂne krvlju. VeÂleÂ?aÂsnom PanÂdži (PanÂdžiÂ?u?) deÂsna je ušna škoÂljka, posÂtraÂnim udaÂrcem, briÂdom štaÂpa, biÂla preÂsjeÂ?eÂna na dvoÂje. JaÂko je krvaÂrio. Read more »
   PoÂmiÂslih da prosvjedujem ali odmah odusÂtah. I onaÂko ne bi imaÂlo svrhe. TaÂko sam na niÂmaÂlo sveÂ?an naÂ?in, kratÂkim posÂtupÂkom, unaÂpriÂjeÂ?eÂn u poÂruÂ?niÂka. Taj ?u ?in odniÂjeÂti i u otpuÂsniÂci iz loÂgoÂra koÂja mi je kaÂsniÂje, nažaÂlost, neÂgdje proÂpaÂla. Read more »
   ProšaÂvši kroz grad uspiÂnjeÂmo se preÂma tvr?aÂvi. UlaÂziÂmo kroz tvr?avÂska vraÂta. Odmah iza ulaÂza je jeÂdna maÂnja zgraÂda, vjeÂroÂjaÂtno stražarÂniÂca. U ?aÂsu se oko nas okuÂpi poÂveÂ?a gruÂpa parÂtiÂzaÂna. ZuÂre u nas kao da smo riÂjetÂka zvjeÂrad. Read more »
   NaÂreÂ?uÂju nam da sjeÂdneÂmo. GlaÂvna koÂloÂna se poÂ?iÂnje poÂmaÂlo kreÂtaÂti. K našoj gruÂpiÂci priÂlaÂzi još neÂkoÂliÂko stražaÂra. PreÂdvoÂdi ih onaj moj “suÂpaÂtnik” iz ApaÂtiÂna, lažni priÂpaÂdnik “Vražje diÂviÂziÂje”. Read more »
   CiÂjeÂli dan pješaÂ?iÂmo. NoÂ?iÂli smo opet na jeÂdnoj liÂvaÂdi.  JeÂla i daÂlje neÂma. ?im se razÂdaÂniÂlo, poÂkret. LiÂjeÂvo i deÂsno od cesÂte neÂpreÂgleÂdna poÂlja neoÂbraÂnog kuÂkuÂruÂza. Na osušeÂnim staÂbljiÂkaÂma osušeÂni kliÂpoÂvi. Read more »
   No? je. HraÂne neÂma. DriÂjeÂmam. Ne znam kaÂda sam leÂgao. ProÂbuÂdio sam se u zoÂru usred loÂkve s laÂktom ispod glaÂve. Oko meÂne još mnoÂgi isÂpružeÂni spaÂvaÂju. ?im je svaÂnuÂlo poÂkret. GlaÂdan sam. Read more »
   NaÂkon neÂkoÂliÂko saÂti marša, uz poÂvreÂmeÂna kratÂka odmaÂraÂnja, ulaÂziÂmo u SomÂbor. VoÂde nas kroz grad na glaÂvni trg. Na uliÂcaÂma koÂjiÂma proÂlaÂziÂmo dosÂta sviÂjeÂta. ?uÂju se doÂbaÂciÂvaÂnja uz poÂneÂku psovÂku, uglaÂvnom poÂdruÂgiÂvaÂnje. Read more »
   KaÂko se žiÂvot, uvjeÂtno reÂ?eÂno, norÂmaÂliÂziÂrao to su se i duše poÂmaÂlo osloÂbaÂ?aÂle onog duÂgoÂtrajÂnog gr?a. LjuÂdi su se poÂ?eÂli norÂmalÂniÂje poÂnašaÂti; zaÂ?uo bi se poÂneÂkad i smiÂjeh, ta zaÂboÂraÂvljeÂna maÂniÂfesÂtaÂciÂja ljudÂskog duÂha. Read more »
   Dan dva iza tog doÂgaÂ?aÂja u našu je kuÂ?u doÂveÂden noÂvi zaÂroÂbljeÂnik. JeÂdnaÂko šaÂreÂno i odrpaÂno odjeÂven sliÂ?io je na biÂlo koÂga od nas. ReÂkao je da je stiÂgao s maÂnjom gruÂpom zaÂroÂbljeÂniÂka. Od prvog treÂnutÂka mi se niÂje sviÂdio. Read more »
   JeÂdnog juÂtra, dok sam sjeÂdio na praÂgu svoÂje spaÂvaÂoniÂce, moj mi susÂtaÂnar u proÂlaÂzu reÂ?e da uzmem svoÂju liÂmenÂku i poÂ?em u vrt iza kuÂ?e. Taj vrt je u stvaÂri bio omaÂnji viÂnoÂgrad. Read more »
   Opet poÂkušaÂvam izraÂ?uÂnaÂti daÂtum. SiÂguÂran sam jeÂdiÂno da je mjeÂsec liÂpanj. DaÂne boÂravÂka u poÂjeÂdiÂnom loÂgoÂru niÂsam ni zbraÂjao. StražaÂri nas ne zoÂvu zaÂroÂbljeÂniÂciÂma neÂgo banÂdom. PoÂneÂkad, riÂjetÂko, obiÂ?e nas poÂneÂki viši ofiÂcir. Read more »