Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA
Ulica Miljenka Bratoša
Na inicijativu brojnih braniteljskih udruga, a kao simbolični znak zahvale za sve što je učinio za obranu juga Hrvatske, Gradsko vijeće Dubrovnika je 29. siječnja 2008. donijelo odluku da se dio dotadašnjeg Šetališta kralja Zvonimira u Lapadu preimenuje u Ulicu Miljenka Bratoša. Razlog zašto je izabrana baš ta ulica je što je Bratoš tu stanovao, išao u Pomorsku školu, a u blizini je bilo i Zapovjedništvo obrane Dubrovnika. Continue Reading »
Dobro, ušli smo… a kako ćemo izaći?? Želim svima da u svakom pogledu za 365 dana izađu barem malo bolji nego što su ušli!
Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA
„… Svi smo mi bili dosta nervozni i iznureni, šutjeli smo. Netko od nas je šetao po prostoriji a netko je sjedio. Ja sam imao automatsku pušku tipa „Kalašnjikov“ i tu sam pušku odložio na onaj stol a siguran sam da je puška bila zakočena jer sam ja tu naviku stekao od prvog dana rata. Čini mi se da je za stolom sjedio pok. Mehić Salih, a kao što sam već rekao svak od nas je vodio svoju brigu pa nismo obraćali pažnju jedan na drugog. Odjednom ja sam čuo da je Mehić Salih počeo nešto govoriti a i psovao je koliko sam ja uspio razumjeti, bio je razočaran što smo se povukli s Bosanke tj. nije bio zadovoljan što smo napustili položaj. Continue Reading »
Sretni blagdani svima, kada ih tko slavi…!! Zaboravimo na čas strahote rata, čudimo se ovim mladim “klincima” koji zabavu nalaze u pucanju – srećom petardi, koje ipak u nama starijima izazivaju neka druga sjećanja, ni malo ugodna… Ali i to je život, ovi danas se barem samo igraju, pa pregrmit ćemo i to. Bez posljedica za sluh, nadajmo se!
Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA
Škobalj opet ubija…
Nakon što se doznalo za tragediju pripadnici postrojbe osiguranja Centra za obavješćivanje su uhitili Škobalja i doveli ga u svoj Stožer u zgradi ženskog đačkog doma na Pilama. Tamo ga je ispitivao zapovjednik Rudi Butković. Policajac Škobalj se kleo da nije znao tko je u vozilu, da je samo izvršavao zapovijed. Na kraju su ga neozlijeđenog pustili iz Stožera smatrajući da se radi o nesretnom slučaju. Ipak je zapovjednik Butković tijekom idućih dana obišao i bolnicu kako bi doznao uzrok smrti, i policiju kako bi doznao okolnosti pogibije. Podaci koje je tamo dobio također su ukazivali da se radilo o nesretnom slučaju. Continue Reading »
I tako, malo po malo, od 01.01.2010 do danas bilo je, po evidenciji Word Pressa, 80.000 otvaranja ovog bloga. Jasno, dio njih je slučajnost, (netko uvijek zaluta) ali uvijek ostaje i dosta onih koje je nešto privuklo i zaineresiralo, pa su otvarali albume sa slikama, čitali članke i serije. Mislim da je blog opravdao svoje postojanje! I naravno – idemo dalje!!
Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA
Nadzorni punkt
Želeći provjeriti situaciju na istočnom rubu grada koji je postao nova linija obrane, posebice miniranost prometnih objekata ka Žarkovici i Bosanci, koje su obavili mineri Odreda naoružanih brodova “Dubrovnik” koji je tada još spadao pod Sekretarijat za narodnu obranu općine Dubrovnik, te položaje koje je trebala držati njegova postrojba Centra za obavješćivanje, Miljenko Bratoš se oko 21 sat 25. listopada autom zaputio putem Petra Krešimira IV., iz smjera Starog grada ka naselju Zlatni potok. Tom prilikom je prvo obišao kontrolni punkt na Orkanskim visovima koji su držali pripadnici postrojbe osiguranja Centra za obavješćivanje, nakon čega je nastavio vožnju ka Zlatnom potoku. Continue Reading »
Peri, hvala na reakciji i prilogu!! Prvo: potpuno si me smeo!! Ako ima RATNIKA sa prve crte koji nisu BRANITELJI, onda je ipak puno toga trulo u registru!!
Nisi jedini kojemu se ne piše i ne priča, sreo sam ih puno, prijatelji smo, ali – ma bilo pa prošlo, pusti te teme. A nebi trebalo puštati da to tako ide… Zapravo popuštanje je i dovelo do ovoga, neki nisu popuštali, pa su “maknuti”, a onda su došli poslušni koji su puštali. Ali – to je kriminal, kao i namještanje utakmice!! Continue Reading »
ANTUN PERČIN – PERI:
Jako je teško ne komentirati 1.300 branitelja grada i sam sam dobio medalju i to mi je jedino što sam dobio u ovome ratu, ni spomenicu nemam. Inače sam jedan od šest – sedam ljudi koji su u Sustjepanu proveli 8 mjeseci, od početka do kraja i sam sam bio iznenađen kako to da ljudi sa strane koji su branili grad nisu dobili medalje, međutim nisam na tome stao već sam se obratio nekim zapovijednicima i digao glas za te ljude. Međutim dobio sam odgovor da će biti nagrađene postrojbe, svi poginuli a da je jednostavno nemoguće bilo doći do svih imena i sakupiti sve te ljude na postrojavanju, da je to nemoguće i da se i u Vvukovaru postrojavala samo Vukovarska brigada, a Vukovar je branilo na stotine dragovoljaca iz čitave Hrvatske. Continue Reading »
Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA
U miniranju puta za Bosanku angažirani su mineri Odreda naoružanih brodova “Dubrovnik” Mirko Đuka Alemani, Mladen Đović i drugi. Osim miniranjem usjeka na Dubcu odlučeno je da se magistrala između Dubca i Dubrovnika zakrči i konvojem kamiona, velikih kipera natovarenih kamenjem. Time bi se spriječilo JNA da magistralom doveze borbenu tehniku za napad na Dubrovnik. Kovoj je upućen iz dubrovačkog naselja Orkanski visovi ka Župi. Continue Reading »
Zahvaljujem dr. Jakši Ragužu na dozvoli da objavim njegovo istraživanje. S Miljenkom sam se igrao u djetinstvu, upravo smo započinjali suradnju na poslovima obrane i tada se nesreća dogodila. Ova objava na blogu je još jedno hvala njegovom djelu. I danas misim da teži udarac u tome momentu nismo mogli doživjeti!
Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA
U srijedu 25. listopada 2011. obilježena je dvadeseta obljetnica pogibije sekretara Sekretarijata za narodnu obranu općine Dubrovnik Miljenka Bratoša. I dok je široj dubrovačkoj javnosti uglavnom poznat doprinos koji je ovaj veliki čovjek i domoljub dao obrani Dubrovnika 1991. godine, do danas su okolnosti njegove smrti ostale predmetom spekulacija i raznoraznih nagađanja. Istraživanja koja sam proveo na arhivskim materijalima Vojnog tužiteljstva VI. operativne zone HV-a omogućila su mi stvaranje objektivn(ij)e i razumljive slike oklonosti u kojima se dogodila ova tragedija. Stoga povodom okrugle obljetnice stradanja ovoga heroja Domovinskog rata podastirem dubrovačkoj i hrvatskoj javnosti rezultate svoga rada. Continue Reading »
NA DANAŠNJI DAN…
I sinoć sam slao poruke iz bolnice do sitnih ura, pa sam se ujutro probudio nešto kasnije… Dali je granatiranje nekih daljih lokacija postalo nešto što uho više ne registrira? Možda… Nije mi se odmah učinilo da je strašno, ali vrijeme je prolazilo, a udaljena tutnjava mnogih eksplozija nije prestajala. A stari Dubrovnik prolazio je pakao, palače su gorile… Moji prijatelji, poznanici, nepoznati građani i branitelji Sustjepana, Srđa i drugih “prvih crta” su ginuli…
Ne ponovilo se!!! Pokazana nečovječnost, surovost, želja za rušenjem i ubijanjem – dostojna pakla. Herojska obrana – dostojna divova. Ali, preživio je Grad i taj dan, preživio je još teških dana, a danas na Minčeti, Srđu, Lovrijencu vijori se šahovnica! Ponosna na sve koji su branili i obranili Grad, kao i Hrvatsku. Hvala palima, hvala živima, neka vam je sretan dan branitelja!
Došao je i dan D. I u jednome momentu palo mi je na pamet da evo opet idemo na izbore, a oni neće, jer njih nema. I mislim na dubrovačke: Miljenka, Marija, Aljošu, mislim i na sve poznate i nepoznate širom Hrvatske. Ipak, nešto ću ovaj put učiniti: koga god da zaokružim (to je za ovo sjećanje nevažno) zahvalit ću njima na tome što imam koga zaokruživati… Ima dovoljno dobrih ljudi koji će dobiti glas, a moglo se dogoditi da na listama čitamo neka sasvim druga imena. Nije se dogodilo, a oni su zaslužni za to!
Prvo: NE PADA MI NA PAMET odreći ljudima koje ću spomenuti da su branitelji!! Ogroman doprinos koji su dali u obrani, životi koje su spašavali, dio njih izlagao je svakodnevno glavu… Ali, i ovo je jedno objašnjenje zašto imamo 500.000 branitelja! Imamo, po kriteriju da je svaki onaj koji je na neki način učestvovao u obrani – branitelj!! Da, ali to smeta onima koji su na prvoj crti s oružjem u ruci odbijali napade – a i to je lako razumjeti… Pa onda, zar ima išta pametnije nego ih svrstati u kategorije???
Iz intervjua dr Hebranga Vjesniku, 31.ožujka 2006 godine:
Svi liječnici, sestre, tehničari, vozači i suradnici koji su bili članovi Državnog stožera saniteta dobili su status branitelja.
I moram demantirati dr. Hebranga, jer mi se čini da je (neke??) veziste (na terenu…) zaboravio, iako sam od 15.11 do 31.12.1991 bio vezist koji je iz Dubrovnika bio u svakodnevnom kontaktu sa Stožerom – nemam nikakav status. To me tjera da se maliciozno upitam: dali se oni blizu Stožera bolje čuju??
Za koji dan kreće na blogu nova mini serija o pogibiji heroja Dubrovnika, Miljenka Bratoša. Od srca zahvaljujem povjesničaru dr. Jakši Ragužu na ovoj seriji i dopuštenju da je objavim i na ovim stranicama. Posebno mi je drago i zato jer sam s Miljenkom odrastao na Pelinama, igrali smo se na Tenisu, a neposredno prije pogibije došao je sa suradnicima kod mene u stan, dogovarali smo se što bi trebalo napraviti za poboljšanje naših UKV veza. Tim strašnija je bila vijest da je poginuo, a još teža da je stradao bez razloga.
Naravno, dan dubrovačkih branitelja je prigoda da se sjetimo sa zahvalnošću naših heroja, ali i dan kad tugujemo jer danas nisu s nama.
