Pred nama je grad. Zaklju?ujem da smo na periferiji. Na jednoj ku?i plo?a. Trgovina. Maribor. Kolonu ske?u na jednu livadu. Okolo su ku?e. Pristiglo nas je, možda, nekoliko tisu?a. Pred neke od okolnih ku?a izlaze civili. Stoje i samo promatraju.
  Postaje prohladno. Žalim majku i brata. Netko iza mene šap?e da treba skinuti ?inove i ukloniti oznake s odore. Bez razmišljanja prihva?am sugestiju. Zaboravljam pri tome da me svaki gumb i dalje odaje jer je na svakom otisnut amblem.
Dogodilo se sasvim slu?ajno da sam jutros na radio Zagrebu naletio nešto iza 9 ura na emisiju koja se bavila udrugom (a koliko li ih ima??) “Žene u ratu” ili tako nekako. I eto predstavili su tekst jedne naše sugra?anke, koji je ona (kao) pisala u Domovinskome ratu. I nazvala ga “ratni dnevnik”. Iako sam ?uo samo mali […]
   Promet se odvija u oba smijera pa kamioni voze dosta sporo. Nailaze partizani na konjima. Jedan, a kasnije su to ?inili i drugi, vi?e: gdje je Boban? Netko iz našeg kamion uzvra?a: tamo otraga.
   Odmi?em se od gomile oružja i vra?am do majke i bra?e. Sa starijim bratom su još tri ?asnika. U potpunoj su odori, sa svim oznakama, ?inovima i odlikovanjima. Oružje su i oni odložili. Brat mi kaže da se ?asnici, po engleskim uzusima, izdvajaju u posebnu grupu. Meni strogo, kao da nare?uje, kaže da ostanem […]
   Svoju sam postrojbu izgubio. Zrno sam u ogromnom mnoštvu svih mogu?ih rodova i vrsta vojske. Uo?io sam i poneku mornarsku odoru pa i neke pripadnike vojne glazbe. I u toj gužvi gospo?a Magda sre?e svog supruga. Oprašta se od nas i nestaje u mnoštvu.    Ponovno se zgodio nevjerojatan slu?aj, pronašli smo se. Naša […]
   Cesta se slijeva u veliko polje. Prekrasan pogled: gori na tisu?e malih svjetala, kako nam izgleda, u jednom nepreglednom oceanu tame. Mnoštvo ljudi, kao da je glava uz glavu. Negdje gori svije?a, negdje je netko upalio baterijsku svjetiljku. Ranjenici ostaju na kamionu. Drugi, više pipaju?i nego vide?i, prostiru deke na travu.
   ?im je svanulo, 14. svibnja kolona ponovno kre?e. Vozila održavaju razmak od oko 100 metara. Takav je naputak. S okolnih brežuljaka pucaju po cesti. Brže napredujemo. Kao da je na?as, dok smo stajali, mnoštvo odmaklo daleko naprijed. Pred nama je dug komad ravne ceste. Prazan. Pješaci lijevo i desno, prili?no se dižu gejziri prašine, […]
Onog svibanjskog nedjeljnog dana, u predahu bitke, dobivamo s ceste iz doline poja?anje ali i nalog da zauzmemo slijede?i brijeg. Na satnikov znak kre?em sa svojim vodom u juriš. U trku pucamo iz svih cijevi, prolazimo kroz vatrenu kišu, trpimo gubitke i idemo naprijed.
?im je dan ovladao, po?inje pucnjava. U tijeku no?i partizani su se pregrupirali i vjerojatno dobili i poja?anja. Na nas se puca s visova oko ceste. Cesta je zakr?ena ljudima. Vojnici i civili, žene i djeca. Kamioni, zapreke, pokoji osobni automobil. Padaju prve žrtve, množe se ranjenici. ?uju se i minobaca?i.
Zašto se kolona tako sporo kretala ni danas mi nije jasno. Bez obzira na kaoti?no stanje, s malo više organizatorskog smisla sigurno smo svaki dan mogli prije?i desetak kilometara više, a to bi zna?ilo i daleko dublji ulaz u Austriju jer još svi prolazi nisu bili zatvoreni. Ako i ne bi bila izbjegnuta, možda bi […]
Poznati glas me je dozivao: Lujo! Raskola?ih o?i, posumnjah u ono što vidim. Ugledah brata Miru i majku Mariju s kojima sam se koncem travnja rastao u Zagrebu. Sada su i oni me?u bjeguncima. Bili su u jednoj skupini civila pješaka. Petar Lasi?, sudac
I Sveti Vlaho je bio… lijepi, veli?anstveni, skladni i ljudski praznik našega zaštitnika, našega Parca. Å krto sunce, desetak gradi, ali grijalo nas je veliko srce. More barjaka, možda hi je neko i brojio… Dragi gosti sa vojim barjacima, nošnjama i pjesmom, iz Lijepe naše i iz Hercegovine. Dragi gost Armenski biskup…
Pokraj nas po?ele su prolaziti organizirane postrojbe raznih rodova vojske. Do?uli smo da je nare?eno povla?enje preko Slovenije u Austriju s namjerom predaje zapadnim saveznicima. A našu malu postrojbu kao da je više zapovjedništvo izgubilo iz evidencije.
PAKAO JE PO?EO U BLEIBURGU U svibnju 1945. godine navršavao sam devetnaest godina. Nepunu godinu dana bio sam vojnik. Zanova?en sam u ljeto 1944. godine, odmah po završetku gimnazijske velike mature, koju sam položio u Sisku, gdje je moj otac godinu dana službovao kao predsjednik suda. Zajedno s još stotinu i pedeset abiturijenata iz cijele […]
Patagonia Theme designed by Wp Themes Planet and proudly powered by WordPress
