Rat u Gradu

Str. 8. Bleiburško polje

    Cesta se slijeva u veliko polje. Prekrasan pogled: gori na tisu?e malih svjetala, kako nam izgleda, u jednom nepreglednom oceanu tame. Mnoštvo ljudi, kao da je glava uz glavu. Negdje gori svije?a, negdje je netko upalio baterijsku svjetiljku. Ranjenici ostaju na kamionu. Drugi, više pipaju?i nego vide?i, prostiru deke na travu.    Ovdje ?emo sa?ekati sutrašnji dan. Kažu da se dalje ne može, da ?emo se tu predati zapadnim saveznicima, navjerojatnije Englezima. Ovo je, navodno, njihova zona. Po pri?i koja kruži upravo traju pregovori izme?u našeg zapovjedništva i engleskih viših ?asnika. ?im se pregovori okon?aju, kaže dalje pri?a, krenut ?emo dublje u Austriju i dalje prema Italiji. Svi smo još pod oružjem. Duga nemirna no? i kona?no osvit, 15. svibnja. Kao da se mnoštvo u tijeku no?i umnožilo. Govori se da ima što vojnika što civila nekoliko stotina tisu?a. Tko to može utvrditi! Vojske je zaista mnogo, ali se ?ini da ni civila nema manje.

    Potpuno se razdanilo. Na kraju polja, me?usobno udaljeni stotinjak metara, engleski tenkovi rašireni u lepezu. Kupole i topovske cijevi okrenute su prema nama, nepokretne. Englesku vojsku nigdje ne vidimo. Na vidiku nema ni partizana s kojima smo dva dana vodili tešku borbu. Iznena?enje: jedan mladi? u partizanskoj kapi, bez oružja, hoda okolo i prijateljski razgovara. Na njegovu petokraku nitko ne reagira.

    Dopodne prolazi u naga?anju. Varira se pri?a o pregovorima koji još uvijek traju. U neko doba dana, ?ini mi se oko podneva, nadlije?e nas par lova?kih zrakoplova u niskom brišu?em letu. Ne pucaju. Ta predstava traje dobrih pola sata. Zrakoplovi lete toliko nisko da u kabinama jasno vidimo glave pilota. Uz svu tjeskobu moral je me?u nama još visok.

    Stiže i vijest, prenošena od usta do usta, da su Englezi ponudili uvjete predaje: odlaganje oružja i organizirani odlazak u Italiju. ?eka se još samo nalog našeg zapovjedništva.

    U jednom dijelu polja, bliže njegovom zapadnom rubu, neko komešanje. Kažu, tamo je pukovnik Boban sa svojim “crncima”. Kao da je sam spomen njegovoga imena-legende nekakvo jamstvo. On se sa svojima, po pri?i, ni u kojem slu?aju ne?e predati ve? ?e s momcima po?i u proboj, dalje na zapad. Kažu da Boban poziva svakoga tko želi da mu se priklju?i. Glasina kaže da ih ima ?etiri tisu?e i da su mu se pridružile dvije tisu?e Kozaka. Ti ljudi imaju nepogrešivi instinkt u prepoznavanju borca i vo?e.

NASTAVLJA SE