Rat u Gradu

Str. 1 Po?etak

PAKAO JE PO?EO U BLEIBURGU

U svibnju 1945. godine navršavao sam devetnaest godina. Nepunu godinu dana bio sam vojnik. Zanova?en sam u ljeto 1944. godine, odmah po završetku gimnazijske velike mature, koju sam položio u Sisku, gdje je moj otac godinu dana službovao kao predsjednik suda. Zajedno s još stotinu i pedeset abiturijenata iz cijele Hrvatske raspore?en sam u Doknadnu sat Stražarskog sklopa Poglavnikovog tjelesnog zdruga (PTS) u negdašnju Rudolfovu vojarnu u Ljubljanskoj ulici u Zagrebu. Tu sam u sljede?a tri mjeseca prošao osnovnu obuku i dobio ?in vodnika. Nakon toga trebao sam i?i na tromjese?ni ?asni?ki te?aj (svi programi su bili skra?eni i ubrzani) ali sam, kao i svi ostali, raspore?en u borbenu postrojbu i nekoliko mjeseci bio na položaju u Varaždinskim Toplicama.

Dane i no?i provodio sam u bunkeru izgra?enom na samom groblju. Bilo je to na brežuljku na rubu naselja. Stražarili smo ?ekaju?i napad neprijatelja do kojeg nikada nije došlo. Kao da su nas svi zaboravili. Ponekad bih s rojem išao u ophodnju, ne više od nekoliko kilometara izvan mjesta. Nismo bili nikada ozbiljno napadnuti. Tek nekoliko puta, iz šume koja je od našeg položaja bila udaljena nešto više od stotinu metara pucano je na nas pojedina?nom paljbom. Dakle, jednoli?ni, ?ak bih rekao mirni dani.

Po?etkom ožujka naša je postrojba povu?ena u Zagreb. Pješa?ili smo ?itavim putem. Usred dana, malo dalje od Sv. Ivana Zeline, našu su kolonu napala tri lova?ka zrakoplova. Kako su obi?no napadali pješa?ke kolone i to naj?eš?e u rano jutro, u žargonu su nazivani “mljekari”. Mitraljirani smo i bacane su male špliter-bombe za uništenje žive sile, pješaka u koloni. Imali smo gubitaka. Nakon prve zbunjenosti otvorili smo po zrakoplovima, koji su se vra?ali u niskom letu, vatru iz sveg našeg naoružanja. Jedan od zrakoplova, uhva?en u strojni?ki vatreni snop, srušio se na livadu pokraj puta. Pilot je poginuo. Kasnije sam od onih koji su prišli srušenom zrakoplovu ?uo da je pilot bio crnac. Poslije tog incidenta neometano smo došli u Zagreb.

Novi raspored. S nepotpunim vodom kojeg sam dobio kao vodnik-?ak stražarska služba kod raznih objekata u gradu, me?u ostalima i na Markovu trgu. Najduže sam ostao u Juriši?evoj ulici gdje smo osiguravali vojnu kroja?nicu. Koncem ožujka premještaj u Vrap?e. Tako sam posljednje dane rata provodio u zgradi pu?ke škole ?uvaju?i skladište ni sam ne znam ?ega. Bili smo udaljeni od središta grada tako da nismo ni znali što se sve doga?a.

Negdje u travnju moj mi je zapovjednik satnik Vodopija ?estitao promaknu?e u ?in zastavnika. Pismeno nisam dobio ništa. ?ekao se izlazak Vojnog glasnika. Ako je i izašao ja ga nisam vidio. Ta izvanredna, brza promaknu?a bila su rezultat velikog gubitka ?asnika u borbama sa nadiru?im partizanskim jedinicama. Dobio sam popunu od još nekoliko ljudi tako da je vod bio formacijski kompletan.

NASTAVLJA SE