Rat u Gradu

Str. 13. Maribor

    Pred nama je grad. Zaklju?ujem da smo na periferiji. Na jednoj ku?i plo?a. Trgovina. Maribor. Kolonu ske?u na jednu livadu. Okolo su ku?e. Pristiglo nas je, možda, nekoliko tisu?a. Pred neke od okolnih ku?a izlaze civili. Stoje i samo promatraju. Prilazim najbližoj ku?i. Molim sredovje?nog ?ovjeka za malo vode jer me majka zamolila da na?em malo vode za pi?e. Kaže da ?e mi dati, ali ?aša vode stotinu cigareta. Odgovaram da nemam, da sam zarobljenik. Podrugljivo sliježe ramenima i okre?e mi le?a. Vra?am se tužan majci pognute glave i praznih ruku.

    Tijekom dana me?u nas dolaze i brojni partizani. Sigurno je da to nisu više samo sprovodnici i ?uvari. Mjerkaju nas. Zagledaju pojedince i nare?uju im da se svuku. Ljudi se svla?e i odje?a mijenja vlasnike. Za nove odore daju prnje. Sve se ?eš?e ?uju zahtjevi da se isprazne džepovi. Oduzimaju se satovi i sve iole vrijedno. Pratim pogledom omalenog, veoma mladog, nadasve okretnog gotovo dje?aka partizana. Uvjeren sam da je ve? tada, kad sam ga uo?io, mogao otvoriti malu trgovinu satovima. Svi su mu džepovi bili nabijeni. I meni prilazi jedan mladi?. Gotovo prijateljski mi kaže da imam dobru bluzu. Å to je jedan rukav razrezan, pun rupa i okrvavljen izgleda da ga ne smeta. Mjerka mi i hla?e. No kako je od mene niži barem za glavu, odustaje i zatraži da svu?em bluzu. ?inim to što hitrije mogu i u zamjenu dobivam kratku dolamicu od šatorskog krila išaranu pokrivnim bojama. Kaputi? je izišao iz dobre ku?e, njema?kog je podrijetla. Dopire mi do struka, rukavi do lakata. Zaudara znojem i nepranjem . Tek ?u kasnije osjetiti da sam kao dodatak dobio i brojnu koloniju velikih ušiju. Mnoge sam sate, kada bih god mogao, proveo istrebljuju?i ih. Sine mi misao da su sa bluzom otišli i izdajni?ki gumbi. Vlasnik ?izama i hla?a ostao sam još nepunih ?etvrt sata. Novi “kupac”, nova primjedba o dobrim hla?ama i ?izmama. Ovaj pobjednik ne vodi ra?una o dužini hla?a.

NASTAVLJA SE