Parac naš, Sveti Vlaho
I Sveti Vlaho je bio… lijepi, veli?anstveni, skladni i ljudski praznik našega zaštitnika, našega Parca. Å krto sunce, desetak gradi, ali grijalo nas je veliko srce. More barjaka, možda hi je neko i brojio… Dragi gosti sa vojim barjacima, nošnjama i pjesmom, iz Lijepe naše i iz Hercegovine. Dragi gost Armenski biskup…
Vazda mi je puno srce na Svetoga Vlaha. Možda i zato jer se na onemu škrtom suncu može i ugrijati, zna?i zima prolazi! Možda zato jer onoliko svijeta u Gradu u?ini Grad živim… Sretnem poznate i rodbinu, rijetko se i sretnemo mi što smo vanka Grada, po Lapadu, Gružu ili Mokošici. Nekad je Stradun bio centar našega svijeta, a sad je sve manje. Centar.
Nebi udugo, ma kako san sreo i neke jako drage ljude, samo ?u hi i ovako pozdravit: Stijepa Svilokosa, obiteljskog dragog prijatelja koji i sa 82 godine tr?i ko mladi? i svugdje stigne, Željka Debeljka zvanog još i Tutanj, dragog sveprisutnog našeg ?ovjeka, koji je izme?u dva snimka primao ?estitke, skroman i “na zadatku”.
I za kraj, vidio sam da je na ve?eri u Revelinu figuro gospar Nojko. A drago mi ga je vi?et, za mene je on tamo bio u ime svih branitelja! Nadam se da je braniteljima, pravima, naravno, drago kad vidu da se uvažava i poštuje njihovog (i našeg) generala.
