NextGEN Gallery Plugin Not found

Rat u Gradu | Dubrovnik od 1. listopada 1991. do 16. rujna 1995.
Nov
10
2013

Ratni dnevnik tete Anke 11 dio

21. listopad

Jutro je osvanulo tmurno i kišovito. Ne čujemo da se puca, a oko sedam sati svirala je sirena za prestanak opasnosti. Ne možemo nikud iz hotela jer pada kiša i strašno je zahladilo. Noćas je zvao Nikola pa smo dugo razgovarali. Sigurno i on osjeća da nam je to velika podrška.

Continue Reading »

Nov
10
2013

Ratni dnevnik tete Anke 10 dio

19. listopad

Zaključili smo da je u Gružu opasno, a na brodu vrlo stroge kontrole, pa smo jutros vratili karte i ostali u hotelu. Pero je opet sretan jer ne putujemo, putovao bi samo radi mene. Suzi i Petar su u 11 sati stigli u Rijeku. Noćas je opet zvao Nikola. Sve sam mu objasnila pa je shvatio zašto još nijesmo došli k njima.

Continue Reading »

Nov
10
2013

Ratni dnevnik tete Anke 9 dio

17. listopad

Jutros smo obavili sve pripreme za odlazak, ako puste Pera, jer muškarci od 16 – 60 godina ne smiju nigdje otputovati. Uz brod kontrolira policija, i traži osobnu iskaznicu. Putuje i Suzi sa sinom Petrom. Sinoć je opet zvao Nikola pa je zadovoljan jer dolazimo. Dao nam je adresu prijatelja u Rijeci, a on će doći po nas. Kupili smo karte i tu noć prespavali u Suzi. Brod je trebao krenuti u 14 sati. Međutim uzalud smo čekali.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 8 dio

14. listopad

Jutros slušamo na radio da se opet puca na Zvekovici. Noćas je uz dozvolu trebao uploviti brod s predstavnicima Crvenog Križa BiH. Htjeli su evakuirati bolesnu djecu koja su još uvijek u Cavtatu, u Tihi gdje imaju svoje odmaralište. Međutim, brod je iz Mljetskog konala vraćen natrag. Jučer popodne su bili doma Made, Stjepo, Nikša i Luko. I oni su pošli da očiste dubinski frižider, pa su nam rekli da češće pucaju iz mitraljeza s brda.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 7 dio

12. listopad

Pošli smo prije šest sati. Čim smo došli u donje Mline čuli smo pucanj s brda. Ostavili smo auto ispod međe i pošli uz ulicu. Bez problema smo došli do kuće. U kući je sve u redu samo se već osjeća smrad mesa i ribe koje je bilo pohranjeno u dubinskom frižideru. Našla sam vode u bidonu pa sam očistila frižider, te sve pokvareno bacila u vreće od smeća. Vreće smo nosili u auto da bi bacili u Orsuli. Nešto teletine 7 – 8 kg. vidjela sam da vrijedi pa sam u bursi odnijela s nama. Pregledala sam i mali frižider, te ga očistila. Našla sam malo vode u teći, te skuhala kesicu juhe pa u termosu odnijela sa nama u hotel.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 6 dio

09. listopad

Jutros oko šest sati Pero, Stijepo i Nikša su pošli u Mline. Vratili su se oko podne puni dojmova i doživljaja. Puca se stalno. Pošli su autom u donje Mline, jer su znali da najviše pucaju po autima po magistrali. Bilo je još rano pa su bez problema došli u donje Mline, a zatim pješke na Trgovište. Kuću su našli kako su i ostavili. Nešto hrane se pokvarilo. Nema struje pa se frižider po malo otapa. Telefon još radi. Tada su sišli opet u donje Mline, pa pored hotela krenuli u Zavrelje. Auto su ostavili dobro zaklonjen. Stijepo i Nikša su pošli do svoje kuće i baštine, a Pero u selo da vidi jesu li koze i kokoši žive, te da ih nahrani.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 5 dio

06. listopad

U hotelu smo saznali da su sinoć napali Ploče. Poginula su dvojica civila. Jutros smo na Misi na recepciji. Danas je Gospa od Rozarja. U hotelu je jako puno ljudi iz Konavala i Župe. Nadam se da neće bombardirati i ove hotele. Uprava hotela iseljava najgornji kat zbog sigurnosti, ali ove se porodice opet vraćaju, jer i u drugim hotelima nema mjesta.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 4 dio

03. listopad

I ovdje smo doživjeli bombardiranje. Baš smo bili kod auta da nešto uzmemo kad je vrlo nisko naletio avion i bacio bombe na brdo Petka, gdje je bio smješten Krizni štab. Pogođen je i zapalila se šuma koja je brzo ugašena. I dalje nema vode i struje. U Suzi smo po danu bili u skloništu, t.j. podrumu iste zgrade, a spavali smo u stanu. Suzini roditelji su još prije rata preselili na Unije. Popodne smo se vratili doma. Pero uvijek ponavlja da neće napustiti svoju kuću.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 3 dio

25. rujan

U Konavlima se i dalje puca. Mještani tih sela nijesu naoružani, ali bi htjeli braniti svoj dom. Poneko ima svoju lovačku pušku i to je sve. Po noći su se uključili i brodovi pa gađaju topovima. Nema mrtvih ni ranjenih. Danas smo organizirali Crveni križ, koji će djelovati u Župi.

26. rujan

Puca se sve jače. Već postaje opasno na kraju Konavala. Danas iseljavaju sela: Pločice, Vodovađa i Mikulići. O stanju na našem području radio Dubrovnik izvještava 24 sata. Noćas je i Dubrovnik zamračen. I pored toga održava se koncert u crkvi Male Braće. Pokušali su desant u luku Molunat, ali su odbijeni. Puca se sa brodova, a bačeno je i nekoliko bombi.

Continue Reading »

Nov
6
2013

Ratni dnevnik tete Anke 2 dio

Dnevnik iz Domovinskog rata (15.9.-18.11.’91.)

Posted on by gdja Anka Duper

Već u toku ljeta 1991. godine u Dubrovnik su stigle izbjeglice iz Vukovara, uglavnom žene i djeca. Smješteni su u hotel “Jadran” u Lapadu. Tužno je bilo sretati ih putem žalosne, izgubljene, obično s najlon kesom u ruci. Jedno jutro u hotelu “Astarea” gdje sam radila govori mi moja prijateljica Ana Knego: “dolazi pomalo i jesen, a izbjeglicama fali odjeće. Jučer je bila moja mama te im odnijela nešto što misli da bi im bilo potrebno. Hoćemo li i mi pripremiti nešto odjeće i obuće pa poći?” Složila sam se. Ujutro mi govori: “znaš što mi je rekao muž? Odnesi im ali znaj da nas očekuje isto”. Mi smo se tome smijale, i mislile kako je on veliki pesimista, jer nijesmo vjerovale da će do toga doći.

Continue Reading »

Nov
6
2013

POPRAVLJENO

Uobičajeno – pojma nemam zašto su slike nestale, ali uz pomoć gosp Nikole Dupera koji je sugerirao gdje je kvar, vratio sam sve slike u albume.

Oct
19
2013

KVAR!!

Ništa na internetu nije vječno… pokvario se Word Perfect po prvi put, tko zna zašto, ali ne isključujem zlonamjerni napad i sada nisu vidljive sve fotografije. Tu su, nisu nestale, samo je nešto sa putevima zbrljano, pa će trebati malo vremena dok to vratim. Ako netko dobro poznaje Word Perfect, pomoć je dobrodošla.

Oct
18
2013

125.000!!

Već je preko 125.000 puta bila otvorena ova stranica i to u periodu od 2 godine i 10 mjeseci. I dok god ima netko tko će baciti pogled na sjećanja iz Domovinskog rata, ona će biti tu na internetu!

Oct
1
2013

Iz “Mojih sjećanja” sa ovog bloga.

Autor: Dubo Lasić

I tako, ujutro 01.10.1991. godine doživjeli smo da su “braća” zaboravila bratstvo kojemu su pretpostavili ” jedinstvo”, pa su po svaku cijenu krenuli održati jedinstvo, bez obzira na to koliko “braće” je trebalo poubijati. Kada sam čuo rakete koje su uništavale Srđ, krenuo sam na rezervnu lokaciju u radio Dubrovnik, jer je nakon nestanka struje bilo prilično teško uspostaviti vezu. Uspio sam i krenula je prva ratna poruka prema Zagrebu: “napadnuti smo”. Za dobro jutro sa topovnjače su vježbali gađanje, sa priličnim podbačajem, pa su tukli Srđ ispod tvrđave, ali naučili smo kako to zvuči.

Continue Reading »

Oct
1
2013

Početak

Počelo je to prije, ali nama su se pojavili, doletjeli avionima 01.10. rušeći sve što nam je trebalo, od trafo stanice pa dalje. Peta kolona im je javila točne podatke gdje je koji kabel na stupu TV odašiljača, gdje je koji prozor na zgradi PTT-a, pa nisu potrošili puno raketa… I krenuli su tog dana i na dubrovačkom području u tu bezglavu avanturu, koju su platili tijelima koja su vraćali na istok u kutijama, ali i današnjim položajem: preko Drine, u tri… Pa kako su sadili, tako su i požnjeli, od velike nastala je mala, mizerna. Puno zinuli, pa izjeli… Sliku sam snimio nakon prvog udara u odašiljače na Srđu.

 

Srđ, prvi udar