Bjelovar – 17

Alen Habek: Bjelovarci u Dubrovniku

Ljudima je sama naša pojava ulijevala nekakvu sigurnost, ne znam zašto je to tako bilo, ali imali smo osjećaj kao da smo nekakve pop zvijezde ili poznati nogometaši. Bili smo ponosni što je to tako i to nam je dalo još više motiva da sačuvamo stari hrvatski grad od mogućih novih napada aviona.

U park Gradac smo došli u podne, te je tamo već bio iskopan rov za Strijelu. Ne znam da li je iskopan baš za nas ili je već nekakvo oružje bili u njemu smješteno. Strijelu smo smjestili na borbeni položaj i pomalo razgledavali okoliš. Navečer smo otišli u zgradu gdje smo spavali. Ako se dobro sjećam, bila je to zgrada Dubrovačke filharmonije ili tako nešto.

Od kada smo došli u Gradac, imali smo četiri-pet uzbuna, ali niti jednom nije neprijateljski zrakoplov došao u blizinu grada. Vrijeme smo kratili tako da smo uvježbavali dizanje i spuštanje lansera iz putnog u borbeni položaj, natjecali se tko će brže to obaviti. Čistili smo vozilo i stvarno bili bez ikakvoga posla. U daljini su se malo-pomalo čule detonacije, ali ništa blizu nas. Jedanput je samo pala granata gore kod Srđa.

Malo poezije:

Daleko od kuće, od oca i majke, žene i djece, po lijepom danu, oluji i buri, budno smo gledali u naše hrvatsko nebo i slušali krikove usamljenih galebova. Budući da nas je pratio glas savjesnih čuvara neba, neprijatelj nije krao prostor našim galebovima.

To je napisao jedan od mojih prijatelja koji je bio poslije nas u Dubrovniku.

Čuvali smo grad sve do 17.svibnja 1994.godine

NASTAVLJA SE

Series NavigationBjelovar – 16Bjelovar – 18

Comments are closed.