Bjelovar – 10

Alen Habek: Bjelovarci u Dubrovniku

Stalno se čuju eksplozije u daljini, pa malo bliže. “Tu su i vaši iz Bjelovara sa samohodnim haubicama”, kaže isti gospodin. Pitam ja dali četnici tuku po Orašcu? Kaže gospođa: “Ma cijeli rat nije pala granata tu kod nas”. Tek što je to izrekla, grune granata u brdo iznad, dvjesto metara dalje. Mi smo se bacili na pod – bilo je daleko – ali dosta nas je uplašila. Ustajemo i tada je počelo padati kamenje oko nas. Pa opet na pod. To je razlika rata u ravničarskim i obalnim predjelima. Tamo granata padne, eksplodira i digne samo zemlju. Pa ako imaš sreće da te promaše geleri, opasnost je prošla. Ovdje nije tako. Ona pukne, geleri se rasprsnu, no tada dolazi kamenje koje je isto tako opasno, a leti čini mi se dalje od gelera.

Dobrodošlicu smo dobili.

Bio je prekrasan ljetni dan i kažem Goranu da odemo dolje na plažu. Prvi nam je dan i dok čekamo zapovijed kuda idemo na položaj imamo se vremena okupati.

Prihvatio je i krenuli smo, frajeri, na plažu. Pa na moru smo! Na cesti nas preleti granata, mi na pod, prekrijemo glave. Gledali smo puno partizanskih filmova. Ode u more. Dignemo se, par koraka, opet granata. Opet u more. Kaže Goran da se vratimo, ja neću, sada idemo dolje. Dođemo na plažu zavojitom cestom, a ono razočaranje. Nigdje nikog, samo nas dvoje na plaži! Ja sam očekivao barem nekoga. Izgledalo je na prvi dojam, sablasno.Tu sam polako počeo shvaćati da nismo došli na more, već u rat! (malo mi duže treba, prezaigran sam bio) .

No, nisam se dao smesti. Kupamo se, uživancija. Isto tako, kada sam bio mali, poželio sam u Crikvenici kako bi bilo super da je plaža samo moja i da radim što god hoću, da mogu roniti, skakati a da u nikoga ne zapnem. Sada je cijela plaža moja. Ali je gorčina u mislima.

NASTAVLJA SE

Series NavigationBjelovar – 9Bjelovar – 11

Comments are closed.