Bjelovar – 18

Alen Habek: Bjelovarci u Dubrovniku

Ne znam, možda sam i zaboravio, ali se ne sjećam više niti jednog događaja koji se tada dogodio. Mislim da nam je svaki dan bio sličan, a tu smo bili desetak dana, sve do kraja smjene, negdje oko 15-20.07.1992. Ne sjećam se ni točnog datuma. Čak su mi potpuno izblijedjele slike smjene kada smo išli doma, cijelog puta. Znam samo da smo stali u Trogiru negdje na kavi kod nekoga od mojih prijatelja i nastavili put kući.

Došavši doma, svi smo bili sretni. I mi i naši voljeni. Moja životna specifičnost je ta što mi se je rodio sin  30.04.1993. godine, pa vi oduzmite devet mjeseci trudnoće moje Tanje! Poslije je došla i kćer te se cijela obitelj kompletirala.

Danas smo ponosni roditelji i cijeli život je podređen njima. Od nogometnih utakmica, tae kwon doa, rukometa, suza i tuge, smijeha i radosti, škole i prve ljubavi, muljanja sa ocjenama, izlascima, zabranama i dogovorima. Sve je to pravi život i ne želim ih opterećivati time što smo mi prošli.

Ali neka barem malo znaju o tim PONOSNIM danima.

Koliko sam ozbiljno shvatio obavezu čuvanja grada govori činjenica:  Možete li vjerovati da sam bio u Dubrovniku, a nisam bio na Stradunu!!!!

KRAJ SERIJE

Series NavigationBjelovar – 17

Comments are closed.