Rat u Gradu

A na plaži grafiti: ovo je srbija, ovo je crna gora, ?etiri es, rade, milovan – trebinje…

U tom trenu dvije granate padnu ponovno u more, valjda je bio preba?aj. Vikne Goran: Dosta je bilo, pa nisam lud da poginem na plaži! Tek tada sam shvatio da stvarno, ali stvarno nismo tu došli ljetovati. Kona?no mi je došlo iz dupeta u glavu!

Dobili smo zadatke, te krenuli na položaj . Naši zadaci:?uvati grad Dubrovnik i haubice u Orašcu sa te strane, a ostalo ?uvaju Koprivni?anci i pzo Tigrova. Pzo mora biti na položaju prije svitanja, pa sve do mraka jer nikada ne znaš kada mogu nai?i avioni. Naime naše rakete „ne vide“ po no?i, ve? možeš samo pucati iz topova.

Tako smo mi na smjenu išli na položaj.Imali smo „stojadina“ kojim smo išli do Strijele, a druga grupa nazad na odmor. Pošto je bili ljetno vrijeme, morali smo se dizati u tri da bi do 4 došli na položaj i bili spremni, a tamo smo bili do 22 sata. Kada je položaj bio blizu Orašca onda smo se mijenjali, dva po dva, svaka smjena je bila devet sati. Kada smo imali položaj blizu Osojnika, tada smo bili zajedno cijeli dan.

Tako se ja odmaram poslije ru?ka, jer smo obavili smjenu ujutro.Zaspao sam u sobi.Ve? je bio sumrak. Odjednom, probudila me užasna buka, padnem sa kreveta, otvorim o?i sve je crveno, sve kao da gori, a užasno šištanje ne prestaje. Iz onoga stanja sna, odjednom ne znam što se dešava. Srce lupa, ho?e isko?iti.Otr?im dolje niz stepenice, a de?ki piju kavu i jedu slane srdelice u maslinovom ulju.Svaki dobije po jednu, tako se to jede. Vi?em-šta se dešava, a oni hladnokrvno- pa to je naš VBR tu iza ku?e, ispaljuje rakete.Naravno, znali su da spavam i da se ovi pripremaju baš iza ku?e lansirati i baš me nisu htjeli probuditi jer eto slatko spavam! U dva dana previše šokova za mene! Drugo je kada si spreman na položaju pa iš?ekuješ šta ?e se desiti, ali ovo…