Bjelovar – 12
Alen Habek: Bjelovarci u Dubrovniku
Tada smo bili na položaju iznad Gruža, tamo gdje sada po?inje most. U to vrijeme se govorilo da ?e se tu jednom izgraditi most. Pogled je bio prekrasan, jer mi i moramo biti tamo odakle se sve vidi. Jedno popodne u luku uplovljava brod. Veliki, prekrasan brod, nešto kao kruzer. Polako, ali sigurno, veže se uz obalu, ljudi izlaze, kada odjednom granate! Fiju?u i padaju pored broda.Znali su da je uplovio i ga?aju ga. Isplovio je tako brzo, kao u crti?u. Nisam ni znao da takva grdosija može tako brzo iza?i iz luke i tako odjuriti! Svaka ?ast kapetanu! ?im je izišao iz luke, granatiranje je prestalo.
Drugi je dan bio lijep i sun?an. Dolje kod Gruža je bila mala plaža koja se malo pomalo punila kupa?ima. Bile su tu mame sa dje?icom, tate, mladi su skakali, idila…  Nije bilo pucnjave topova. Mi smo to ležerno promatrali dalekozorima i zavidjeli im kako uživaju.Neka bar netko uživa!
No tada su nam javili da imamo avion u zraku te da budemo oprezni. Strijelu smo imali smještenu blizu neke stijene, ali na tom položaju nismo imali široku vidljivost te smo ju pomaknuli 10 metara prema van, prema Gružu. Tako su nas i kupa?i uo?ili. Zauzeli smo položaj, ja sam osmatrao nebo i pravac iz kojeg bi mogao nai?i avion, okrenem se pogledam na plažu a tamo – nikog! Svi su se razbježali u minuti. Žao mi je što smo ih uplašili, ali stvarno nismo krivi za to.
 Nismo imali nimalo posla što se ti?e djelovanja. Bilo je uzbuna, ali niti jedan avion nije naišao.No mi smo svaki dan bili na „poslu“ od zore do sumraka i slušali motorole.
Jednu ve?er smo ostali na položaju malo duže, ne sje?am se zašto i tada me stisnuo proljev.
?u?nem, vršim nuždu i pogledavam u nebo. Nebo puno zvijezda, ali i puno svjetle?ih objekata koji su se kretali u svim smjerovima.Znao sam da su to sateliti, jer smo kod nas doma na po?etku rata znali pucati po svjetlima koja su se kretala iznad grada. Ta svjetla su ponekad bila tako jaka da ste mislili da leti vrlo nisko, ali se nikakav zvuk nije ?uo.
To su bili sateliti a intenzivan odsjaj je bio od sunca. U nekom položaju, kada nas je to svjetlo prošlo , znalo se odjedanput „ugasiti“, a u stvari, sun?evo svjetlo više nije dopiralo do satelita.
Zna?i, ?u?im i gledam i mislim si kako me sada Ameri preko satelita negdje u Pentagonu gledaju kako kenjam – previše akcionih filmova.
NASTAVLJA SE