U ranu zoru, zoru…

E. stvarno dani lete, ali… malo sam se ulijenio, a više je u pitanju sve teža borba za malo dopuniti mirovinu, jer ni sa dvije (4.400) se ne živi baš nešto… A uz sve što nam ministar od financija sprema, sve me je više strah, pitam se treba li početi učiti pasti travu?? A napravio sam samo dio posla, dosta toga bi još trebalo izvaditi iz filmova, pa pretvoriti u slike. Ali ponukalo me nešto da se malo akriviram:

Gadi mi se i žmirnut na novu seriju Zora dubrovačka. Kako da se čovjeku ne gadi, ako je proživio taj pakao, koji je onda ulickan preko svake mjere i prepun gluposti?? Mislim se, da je ta Veljača snimila ovakav kupus o Vukovaru, našla bi se na onome križu Vukovarskom. Ali sa Dubrovnikom se svaka šuša može sprdat?? Jezik serije, crnogorsko-trebinjsko-bosanski je već dovoljna sprdnja.

Pa eto, da malo obnovim gradivo, a i pokažem veljači kako nam u listopadu 91 NIJE svijetlilo ništa na struju, nije bilo struje, ali ni vode, sve manje goriva, plina, nije prvih dana listopada bilo veza osim ove moje o kojoj sam pisao na ovome blogu u “mojim sjećanjima”. Imali su i “sladoledari” vezu i nisu nikome dali blizu, a proradile su kasnije neke, ali sve je to bilo skoro ništa sve dok se poštari nisu sjetili mikrovalnom vezom povezati svoju zgradu na Ilinoj glavici sa Uljenjem na Pelješcu.

Valjda je dobro da nije bilo ni TV, pa ovakve budalaštine TV Nove nismo mogli ni gledati. Ni ostale, Sulja agu i Frihu i sve tako nešto, a nismo mogli čuti na najodvratnije Hrvatske naglaske (što Nova TV posebno njeguje) u kojemu je naglasak i to vrlo jaki kod riječi hotel na onome zadnjemu: el. Pisano nekako: hotEL.  Kao i kov, pis i slično.

I tako, idemo iznova u 91… da se NE zaboravi, ali još važnije da se NE SPRDA sa našim mukama.

 

Comments are closed.