NaÂkon neÂkoÂliÂko saÂti marša, uz poÂvreÂmeÂna kratÂka odmaÂraÂnja, ulaÂziÂmo u SomÂbor. VoÂde nas kroz grad na glaÂvni trg. Na uliÂcaÂma koÂjiÂma proÂlaÂziÂmo dosÂta sviÂjeÂta. ?uÂju se doÂbaÂciÂvaÂnja uz poÂneÂku psovÂku, uglaÂvnom poÂdruÂgiÂvaÂnje. Continue Reading »
   KaÂko se žiÂvot, uvjeÂtno reÂ?eÂno, norÂmaÂliÂziÂrao to su se i duše poÂmaÂlo osloÂbaÂ?aÂle onog duÂgoÂtrajÂnog gr?a. LjuÂdi su se poÂ?eÂli norÂmalÂniÂje poÂnašaÂti; zaÂ?uo bi se poÂneÂkad i smiÂjeh, ta zaÂboÂraÂvljeÂna maÂniÂfesÂtaÂciÂja ljudÂskog duÂha. Continue Reading »
   Dan dva iza tog doÂgaÂ?aÂja u našu je kuÂ?u doÂveÂden noÂvi zaÂroÂbljeÂnik. JeÂdnaÂko šaÂreÂno i odrpaÂno odjeÂven sliÂ?io je na biÂlo koÂga od nas. ReÂkao je da je stiÂgao s maÂnjom gruÂpom zaÂroÂbljeÂniÂka. Od prvog treÂnutÂka mi se niÂje sviÂdio. Continue Reading »
   JeÂdnog juÂtra, dok sam sjeÂdio na praÂgu svoÂje spaÂvaÂoniÂce, moj mi susÂtaÂnar u proÂlaÂzu reÂ?e da uzmem svoÂju liÂmenÂku i poÂ?em u vrt iza kuÂ?e. Taj vrt je u stvaÂri bio omaÂnji viÂnoÂgrad. Continue Reading »
  Gledam tekst i nije mi ništa jasno! Ako itko ovo razumije neka mi objasni, ako objašnjenje postoji. Dakle, pretvaranje “Lijepe naše” u “sme?e naše” stvarno je uzelo maha! Pustili smo da nam se po Lijepoj našoj kojekakvi lanci šire i prodaju svakakvo sme?e ! Continue Reading »
   Opet poÂkušaÂvam izraÂ?uÂnaÂti daÂtum. SiÂguÂran sam jeÂdiÂno da je mjeÂsec liÂpanj. DaÂne boÂravÂka u poÂjeÂdiÂnom loÂgoÂru niÂsam ni zbraÂjao. StražaÂri nas ne zoÂvu zaÂroÂbljeÂniÂciÂma neÂgo banÂdom. PoÂneÂkad, riÂjetÂko, obiÂ?e nas poÂneÂki viši ofiÂcir. Continue Reading »
   Pod stražom pješaÂ?iÂmo neÂkoÂliÂko kiÂloÂmeÂtaÂra. To juÂtro niÂsmo doÂbiÂli kruh. Na jeÂdnoj veÂliÂkoj poÂljaÂni uz cesÂtu ogroÂmna skuÂpiÂna zaÂroÂbljeÂniÂka. PriÂkljuÂ?uÂju nas. NaÂkon kraÂ?eg vreÂmeÂna kreÂ?eÂmo daÂlje. SaÂda nas je u koÂloÂni više tiÂsuÂ?a. Continue Reading »
   Ve? prve no?i, bliže zori, došlo je nekoliko kamiona u koje je ukrcana ove?a grupa ljudi koji su bili u sobama najbližim ulazu. Kamioni su se odvezli.  Odvedeni u zgradu više se nisu vratili. Continue Reading »
   Stražari oko nas kao da su podivljali. Nasumice udaraju kundacima koga god dohvate. Kolona prelazi u trk. Teturaju?i se osvr?em. Onim nesretnicima uz bunar prilazi nekoliko sprovodnika i ?uju se pojedina?ni pucnji. Uskoro tišina. Kolona ubrzano odmi?e. Više se ne ogledam. Continue Reading »
   Evo, obadam se nešto danas… objavim po stranicu ratnog dnevnika i stranicu knjige i vidim ono što vjerujem da vide i oni koji navrate i pro?itaju objavljeno, (100-350 posjeta dnevno) dakle teku paralelno dvije ratne pri?e, otkrivaju?i Golgotu Hrvatskih mu?enika i prognanika. Continue Reading »
   Uglavnom idemo hodom, ponekad – kra?e vrijeme – moramo i potr?ati. Pripeka je, že? po?inje mu?iti. Sela kroz koja prolazimo izrazito neprijateljska. I žene i muškarci nasr?u na kolonu letvama i tuku koga dohvate. Stražari ne brane. Žene su gore od muškaraca. Nasrtljivije, okrutnije. Continue Reading »
   Budim se u zoru. Sledio sam se. Odje?a mi je mokra. Mog novog prijatelja nema. Trljam nabrekla stopala. I danas ?e me morati satima nositi. Kami?ke na cesti više ne osje?am. Kao da mi je koža na stopalima zadebljala. Continue Reading »
   Uz mene je sjeo stariji ?ovjek, po izgledu bi mi mogao biti i otac. Zarastao u višednevnu bradu djeluje mrko ali i dobro?udno. Pita me koliko mi je godina. Kažem mu da sam jednog od ovih dana navršio devetnaest. Zaista ne znam da li mi je ro?endan ve? prošao ili tek predstoji. Continue Reading »
   Evo me uhitilo… piskaranje. Do?e to tu i tamo, pa prsti samo lete po tipkovnici, na koncu ispadne nešto, a rijetko popravljam i vra?am se na napisano. Neznam zašto (ma znam, kriv je dnevnik!) sam se sjetio jednog dana u studenom 91, kada sam sa Ladijem iz tehnike bolnice na krovu zgrade postavljao antenu, Continue Reading »
   Pješa?imo cijeli dan. Po mojoj procjeni najmanje dvanaest sati. Samo nekoliko puta dat je veoma kratki odmor. Ne vjerujem da su trajali više od deset minuta. U sumrak smo stjerani na veliku livadu. Tu no?imo. Stražari oko nas pale velike vatre. Bijeg malo vjerojatan, gotovo nemogu?. Uostalom, o tome i ne razmišljam. Hrane i vode nema. Continue Reading »