Rat u Gradu

Str. 24. Selo za selom…

    Pješa?imo cijeli dan. Po mojoj procjeni najmanje dvanaest sati. Samo nekoliko puta dat je veoma kratki odmor. Ne vjerujem da su trajali više od deset minuta. U sumrak smo stjerani na veliku livadu. Tu no?imo. Stražari oko nas pale velike vatre. Bijeg malo vjerojatan, gotovo nemogu?. Uostalom, o tome i ne razmišljam. Hrane i vode nema.

    Cijeli slijede?i dan protje?e kao i prethodni. Na za?elju se puno više puca. Sve ?eš?e. “Kapetan Jaruga” ima pune ruke posla. Koliko je tjelesa ostalo po jarcima uz cestu, najbolje bi mogli znati i svjedo?iti stanovnici onih sela kroz koja smo prolazili. Te je nesretnike ipak netko morao pokopati. Iza nas je nastao jedan neprekidni niz neobilježenih, bezimenih grobova. Putokaz nekom istraživa?u. Cesta kojom je kora?alo bezna?e, o?aj i izgubljene iluzije, pra?eni ne?ovještvom i bezumljem.

    Naša se kolona smanjila sigurno za nekoliko stotina nesretnika. U ova dva dana prošli smo ?ur?evac, Viroviticu i Podravsku Slatinu. I danas smo marširali dvanaestak sati. Noge odrvenile, izubijane, trbuh prilijepljen uz kralježnicu. Pojedinci u pogodnom trenutku iska?u iz kolone, iš?upaju uz rub ceste rukohvat trave i to žva?u. Odustajem od pomisli da i ja tako postupim. Sumrak, velika livada kraj ceste, no?enje. Po sredini livade, kao razdjeljak na kosi, tanki poto?i? probija put kroz travu. Oklijevaju?i, kao da se bojimo da stražari ne primijete, prilazimo, zahva?amo vode i širimo glas o otkri?u. Pokušavam shvatiti koliko nas ima. Tko bi to mogao to?no procijeniti? Koji je dan u tjednu ili koji datum ne mogu se sjetiti. Ovaj put sam našao mjesto blizu gornjeg lijevog ruba livade. Nedaleko su stražari ve? zapalili vatru. Ne pokazuju agresivnost. I oni su umorni, možda i sami prestrašeni. Na svakoga od njih nas je sigurno pedesetak. Me?utim, mogu biti potpuno mirni. U nepoznatom kraju, ovako žigosani odje?om i izgledom, na izmaku tjelesnih snaga, u bijegu nakon i uspjelog prepada ne bismo imali nikakvih izgleda.

 NASTAVLJA SE