Dani su monotoni. Prolaze u nekom o?ekivanju. Spavamo na zemlji, na mjestu na kojem smo se u ?asu nastupa no?i zatekli. Gotovo svaki put s drugim ljudima oko sebe. Ni s kim se nisam zbližio. No?u se, ipak, nešto doga?a. Na kraju, gdje je ulaz u vojarnu, ?uje se prigušena vika i poneki jauk. Continue Reading »
   U prvom mjesecu teku?e godine blog je otvoren 2.300 puta. U drugom mjesecu malo ispod 4.000 puta. Ukupno ove godine za 3 mjeseca postojanja, preko 7.000 otvaranja!
   Veseli me to, zna?i kada ga na?u ljudi ga i pogledaju, neki su redovni posjetitelji, pa je time blog ispunio moja o?ekivanja. Idemo dalje, u nadi da ?e uvijek biti nešto aktualno, zanimljivo, a ako presuše ideje i ?lanci ostat ?e ovo napisano, ostat ?e slike, netko ?e uvijek svratiti pogledati.
Ostaje mi samo dodati ono: Hvala na posjeti!
Tko, što, gdje, kada?? Po redu: gospo?a Anka Duper iz Mlina, izbjeglica, izbjegli?ko naselje Babin kuk, konac 1991. Gospo?a Anka i gospar Pero, stanovnici naselja od 5 listopada 91… Continue Reading »
   Odjednom žurba, bijesni povici nare?uju pokret. Kolona se brzo formira i polazimo zaobilaze?i mrtvo tijelo. Kao da vršimo mimohod pred nevinom žrtvom. Siguran sam da se svi oni koji su bili u mojoj koloni i koji su živi i danas sje?aju te scene. Meni se ta slika toliko usjekla u pam?enje da još pamtim i najsitniji detalj. Continue Reading »
   Objavljuju?i ovu knjigu, stranicu po stranicu, još jednom je ?itam. ?udno, uvijek jednako boli. Ne samo da vidim pokojnog oca, kao i tisu?e i tisu?e Hrvata u koloni koji su se drznuli boriti za Hrvatsku na strani koju su smatrali pravom, ili su igrom života bili na njoj,  nego vidim i one kolone koje su na isti na?in išle iz Vukovara i drugih mjesta Lijepe naše, tjerane od istih takvih “pravoboraca” koji su ovaj put umjesto da jašu konje sjedali na tenkovima.     Â
   Ali, majku mu, ZAÅ TO uvijek stradaju Hrvati?!? Continue Reading »
   Daj Bože. Dan postaje sve vreliji. Usta su suha, usne ispucale, guši nas i prašina koju podižu tisu?e nogu. Nakon možda dva-tri sata hoda kolona se zaustavlja radi kratkog odmora. Continue Reading »
   Vremensku orijentaciju nemam. Pono? je izvjesno davno bila prošla kad je kolona po?ela skretati lijevo od puta na jedno ove?e polje. Opkoljeni stražarima tu smo proveli ostatak no?i. Navikao sam spavati ?u?e?i, sjede?i i stoje?i. Sve su to neki polusni, ?ulo sluha je uvijek na oprezu. Stažari nervozni, stalno u pokretu. Poneka psovka i ne?iji jauk. Pucanja nema. Nema ni hrane ni vode. Continue Reading »
   S plo?nika se ne ?uje ni jedna pogrdna rije?. A ako se, rijetko, i za?uje, izašla je iz usta uniformirane osobe, opet naj?eš?e ženskog spola. Dok ne tuku nije teško otrpjeti.
   Vozimo se cijelu no?. Mori me že? i pomanjkanje zraka. Vagonom se širi smrad. ?esto stajemo i dosta dugo ?ekamo, u pravilu poslije postaje ili na otvorenoj pruzi. Continue Reading »
Dozvolite mi da citiram gospodina Kristijana Petrica, predsjednika županijske Hvidre Split, kojega citira Dubrova?ki vjesnik:
” Još nam samo fali udruga ranjenih u lijevu nogu “
Eto, imo je Braco pravo kad je 2008 godine napiso: “…poznavaju?i prilike u našoj zemlji ovo moje pisanje je uzaludno…”
Â
Po?etak Križnog puta. U spomen onima koji su kraj puta zauvijek ostali.
   Kasno popodne prestaje dotok ljudi, stol se odnosi. Oficir i ona žena odlaze. U lijevoj i desnoj grupi lagano komešanje. Približavamo se jedni drugima na nekoliko metara. Ono nekoliko stražara koji nas nadziru ne posve?uju nam gotovo nikakvu pozornost. I oni su tu bez smjene cijeli dan. Continue Reading »
   Zaustavljamo se pred jednim stolom postavljenim u sredini kruga. Za stolom sjedi uniformirana žena. Pred njom nekakvi papiri. Pokraj stola jedan mali rastom, izrazito nizak oficir s nekoliko zlatnih traka na rukavima i ne znam više koliko zvjezdica. Continue Reading »
   Mnogo kasnije doznao sam da su se majka i brat, zajedno s gospo?ama Ankom Madirazza i Elzom Prokop, uspjeli izvu?i ispod partizanskog nadzora i krenuti iz Maribora 18. svibnja. Continue Reading »
   Meni su njegove dopirale nešto malo do ispod koljena. Engleske su provenijencije. Uši u dodatku prave su doma?e, sterilizirana ocila na le?ima. Mladi? je pitanje dužine riješio na licu mjesta. Jednim noži?em odrezao je nepotrebni višak dužine. ?izme su me?utim odgovarale. Continue Reading »
   Pred nama je grad. Zaklju?ujem da smo na periferiji. Na jednoj ku?i plo?a. Trgovina. Maribor. Kolonu ske?u na jednu livadu. Okolo su ku?e. Pristiglo nas je, možda, nekoliko tisu?a. Pred neke od okolnih ku?a izlaze civili. Stoje i samo promatraju. Continue Reading »