Rat u Gradu

Samo par napomena…

    Objavljuju?i ovu knjigu, stranicu po stranicu, još jednom je ?itam. ?udno, uvijek jednako boli. Ne samo da vidim pokojnog oca, kao i tisu?e i tisu?e Hrvata u koloni koji su se drznuli boriti za Hrvatsku na strani koju su smatrali pravom, ili su igrom života bili na njoj,  nego vidim i one kolone koje su na isti na?in išle iz Vukovara i drugih mjesta Lijepe naše, tjerane od istih takvih “pravoboraca” koji su ovaj put umjesto da jašu konje sjedali na tenkovima.      

    Ali, majku mu, ZAÅ TO uvijek stradaju Hrvati?!? Zar imamo ja?a le?a i možemo i takve životinjske postupke izdržati? Ili je ideja ipak bila da nas iskorijene?? 

    Znam koliko je teška ova 21. stranica. Kod normalnog ?ovjeka skoro i suzu izazove. Strašno je i ?itati, a kako je bilo proživjeti? A danas se svi uzrujavaju zbog “ratnog zlo?ina”, traže se istrage i su?enja. Ne, nikako ne opravdavam ratni zlo?in, ni u ime naroda, ni Boga, ni i?ega.

    Užasavam se onih koji mogu ubiti “u ime ne?ega”. Slažem se da se zlo?inac kazni, ako je ubio da bi ubio. Ma koliko zasluga imao, jer ubojstvo briše sve zasluge. Neopravdano i namjerno ubojstvo nevinih. Barem me tako vjera u?i. 

    Užasavam se i onih koji eksplodiraju u ime ni?ega i ruše avione u ime istog ni?ega. Gadi mi se svaka vjera koja onome tko namjerno ubije nevinog nudi zaštitu i spasenje!! Da, gine se na prvoj liniji, kada se borci na?u licem u lice. To je rat. Samo i tu ima razlike: jedni BRANE SVOJE, a drugi OTIMAJU TU?E. A to je velika razlika.

    Još je razloga koji traže da se ovakva svjedo?anstva (napokon) obznanjuju, jer ovo je decenijama bila “tabu tema”, one, ali ?ak i skoro prvi decenij ove vlasti!! Ipak, sve se više probija istina, pa se nadam da ?e naši logoraši Domovinskog rata ovo pro?itati. Možda im bude malo lakše ako znaju da je Hrvatski ?ovjek za domovinu patio i u onome drugom, a i u svim ratovima, uvijek mu?en od strane jednih te istih.

     Ali, to je i gromoglasna poruka i pouka za budu?e generacije: nemojte da nam se opet dogodi. NIKADA VIÅ E. I budite zahvalni svima koji su svojim patnjama onemogu?ili da vi pro?ete iste patnje i da vam se država zove CPBHJA ili nekako tako. Pa da u nekoj novoj JA, SA, SCGNA ili kakogod, razni ?obani s planina naoružani ?varcima na rukavu i iskonskom glupoš?u, od vas pokušavaju praviti budale, ispirati vam mozak itd, kako je nama bilo! Ta gruba sje?anja se potisnu, ali i to je bio jedan vid logora i torture!

    Križni put na stranicama knjige još traje. Poslije njega dolaze slijede?i krugovi pakla, logori, ispiranje mozga, preodgoj. Koga zanima, neka ?ita, moj zadatak je da nastavim objavljivati do kraja. Bogu hvala ne do kraja mog oca (kako bih ovo ina?e pisao?) nego do kraja tog pakla. Nažalost, muke su se nastavljale, neki danas pišu kao da su najpravovjerniji Hrvati, a pola stolje?a su gazili po mome ocu i sli?nima “krivovjernima”. Ali, i to ?e do?i na red nakon knjige!