Rat u Gradu

Str. 21. Hladno ubojstvo

    Daj Bože. Dan postaje sve vreliji. Usta su suha, usne ispucale, guši nas i prašina koju podižu tisu?e nogu. Nakon možda dva-tri sata hoda kolona se zaustavlja radi kratkog odmora.     Izuvam cipele jer je sada onoj bez pete potplat odvaljen. Drži se na samo nekoliko drvenih cveka. Bose, prljave, okrvavljene noge. Kada je nakon desetak minuta dat nalog za pokret, munjevito donosim odluku i ostavljam cipele na mjestu gdje sam sjedio. I onako su u onakvom stanju beskorisne. Od tog trenutka pa sve do Tenje kod Osijeka pješa?im bos.

    Primje?ujem da u tome nisam sam. I mnogi drugi su bosi ili su im stopala uvijena u krpe. Sada više posr?em. Pazim gdje stajem jer svaki kami?ak nanosi bol izranjenim stopalima. Bulje?i pred sebe i ne primje?ujem kuda prolazimo.

    Satima hodamo i kolona se opet zaustavlja. Novi odmor. Sada nas pratioci tjeraju s ceste. Dijelimo se na lijevu i desnu stranu. Uz cestu su jarci i na njihove rubove sjedamo. Na sredini ceste naoružani pratioci. Å umarci, drve?e, jako su daleko. Do njih je brisani prostor.

    Pokušaj bijega bio bi ravan samoubojstvu.

    U jednom trenutku, dvadesetak metara daleko od mene, podiže se jedan mladi? u nekada bijeloj košulji i hla?ama njema?ke uniforme. ?udnim korakom dolazi do sredine ceste, pada na koljena i sjeda na pete. Odjednom kao da se vrijeme zaustavlja i po?inje projekcija veoma usporenog filma. Niz cestu se približava partizan na biciklu. Na jednoj nozi ima cokulu, drugo mu je stopalo u zavojima. Preko prsiju, obješen oko vrata, šmajser. Zaustavlja se na metar udaljenosti od mladi?a i oslanja na zdravu nogu. Nešto govori. Mladi? ne odgovara. Tupo gleda pred sebe u zemlju. Partizan mu opet nešto govori i polako skida šmajser s vrata. Nateže zatvara? i ispali mu u prsa tri pojedina?na metka. Mladi? se ruši na le?a. Krvava mrlja širi se na košulji. Stražar prebacuje skretnicu na strojnu vatru i jednim ga rafalom proštepa preko grudi. Vra?a šmajser preko vrata i ošinuvši pogledom po najbližima lagano se odveze cestom. Prašina oko mladi?eva tijela tamni upijaju?i krv. Ne znam zašto, ali sam i danas uvjeren da je bio Nijemac. Možda zato što je bio izrazito svijetle kose ili radi one bijele košulje na njemu. Obaramo glave, tek ponetko zastenje. 

 NASTAVLJA SE