Rat u Gradu

Str. 18. Pred Zagrebom

    Vozimo se cijelu no?. Mori me že? i pomanjkanje zraka. Vagonom se širi smrad. ?esto stajemo i dosta dugo ?ekamo, u pravilu poslije postaje ili na otvorenoj pruzi.   Nitko nije uspio pro?itati ime niti jedne postaje kroz koju smo prošli jer su visoki prozor?i?i gusto zakovani daskama. U punoj tišini ?uje se ne?iji hropac. Bože, budi nam milostiv, budi nam na pomo?i. Pokušavam se sjetiti koji je datum. Nikako ne uspijevam. Pitam susjeda. I on razmišlja. Nakon kra?e stanke re?e da misli da je osamnaesti. I onako je svejedno, dan više ili manje. Vozimo se i taj cijeli dan do kasnog popodneva.

   Vlak se zaustavlja na nekom signalu. Vrata se otvaraju i uz divlja?ku dreku i požurivanje tu se iskrcavamo. U mome vagonu ostala su tri nepokretna tijela; umrli su tiho tijekom vožnje. Pretpostavljam da su bili ranjenici koji su se samo uz ogromne napore i do tada uspjeli držati na nogama. Gdje smo, ne znam. Tjeraju nas prema cesti. Vagona u kompoziciji ima 43. Ako nas je u svakome bilo samo po 80, to je ?ak preko tri tisu?e ljudi.

    Na cesti duga, otegnuta kolona. Utjeruju nas u nju. ?ini mi se da je kolona duga kilometrima, vijuga dokle god oko seže. Sigurno najmanje dvadeset tisu?a duša. Gusto smo opkoljeni stražarima. Grubi su, tuku bez milosti iz samo njima razumljivih razloga. Razaznajem ikavicu, psuje se Gospa u najbesramnijim varijacijama. Zar je mogu?e da su ovi divljaci Hrvati? Mnogi su na konjima ili dvokolicama. Svi su do zuba naoružani strojnim oružjem. Povici i na ekavici i na ijekavici. Me?utim, u sva tri narje?ja iste psovke: bando i majku ustašku. Povremeno nas natjeruju u trk. Mnogi posustaju i izlaze na rub ceste. Pratioci se na njih mnogo ne obaziru. Sa za?elja kolone sve  ?eš?e se ?uju pucnji.

    Nakon nekoliko kilometara ulazimo u predgra?e Zagreba. Na ulicama je malo ljudi. Uglavnom nijemo promatraju. Prepoznajem Zapadni kolodvor i ulice kojima sam toliko puta prolazio. Ve?er je. Prolazimo kroz središte grada. Ovdje su nogostupi puni svijeta, uglavnom žena. Neke pokušavaju dodati ve? pripremljene isje?ene komade kruha. Rijetko koja izbjegne udarac kundakom ili nogom uz psovku iz oskudnog repertoara: bando, majku ustašku. Pa ipak, te hrabre žene ne odustaju i opet pokušavaju, i opet, i opet…

  NASTAVLJA SE