Str. 15. Talijan

    Mnogo kasnije doznao sam da su se majka i brat, zajedno s gospo?ama Ankom Madirazza i Elzom Prokop, uspjeli izvu?i ispod partizanskog nadzora i krenuti iz Maribora 18. svibnja.   Bili su u Božjoj milosti i savladali su sve teško?e prolaza kroz partizanske položaje i kontrole. Preko Ptuja, Krapine, Sv. Križa Za?retja, Zaboka, Velikog Trgovišta, Bistre i Podsuseda dovukli su se do Stupnika i no?ili kod gospo?e Bartoli?. Ve? 21. svibnja, oko podne, uspjeli su na ?udesan na?in prije?i Savski most i dokopati se Zagreba. Prvo što je majka po dolasku u Zagreb u?inila bio je odlazak na Kamenita vrata da zahvali i pomoli se Majci Božjoj.

    U Mariboru se ja pridružujem  izdvojenim vojnicima. Uskoro nalog za polazak. Višeredna kolona i hod gradskim ulicama. U kojem smo dijelu grada ne znam jer nikada ranije nisam bio u Mariboru. Uz mene ide jedan stražar. Izgleda poput svih ostalih. Odjednom za?ujem na talijanskom upit da li imam sat. Za svaki slu?aj pokazuje na zglavak ruke. Odgovaram mu na talijanskom da mi je sat ve? oduzet i u tome ?asu shvatim da je preda mnom Talijan. I on je iznena?en. Pita me odakle sam kad govorim talijanski. Da skratim objašnjenja odakle znam jezik, odgovaram da sam Dalmatinac, iz Splita (isticati svoje hercegova?ko podrijetlo u tome trenutku nije bilo uputno). To je gola neistina. Majka mi jest Spli?anka, djed Komižanin (s Visa), baka Hvaranka. U djedovoj ku?i se više govorilo talijanski nego hrvatski prisiljavaju?i nas unuke od najmanjih nogu na u?enje jezika. Ja sam po ro?enju, po ocu, po djedovima i pradjedovima ?isti, nepatvoreni Hercegovac, Hrvat iz Mostara, s Rudnika. No to mog Talijana sigurno ne bi zanimalo. Osvrnuvši se oko sebe, Talijan-partizan iz džepa vadi i daje mi komad izgnje?enog njema?kog vojni?kog kruha. Vide?i pogled ?ovjeka koji uz mene kora?a pružam mu komadi? kruha i dvije kocke še?era. Prihvata bez rije?i zahvale. One su i onako suvišne. Nisam ih uostalom ni o?ekivao.

   Kolona ulazi u krug zgrade koja mi izgleda kao vojarna. Rasporedom zgrada podsje?a me na vojarnu u Ljubljanskoj ulici u Zagrebu, u kojoj sam završio vojni?ku obuku.

NASTAVLJA SE

Comments are closed.