Rat u Gradu

Str. 22. Bjelovar

    Odjednom žurba, bijesni povici nare?uju pokret. Kolona se brzo formira i polazimo zaobilaze?i mrtvo tijelo. Kao da vršimo mimohod pred nevinom žrtvom. Siguran sam da se svi oni koji su bili u mojoj koloni i koji su živi i danas sje?aju te scene. Meni se ta slika toliko usjekla u pam?enje da još pamtim i najsitniji detalj.

     Jedva kora?am. Noge su mi potpuno utrnule. Donosim još jednu ?vrstu odluku. Nikada više za tih kratkih odmora ne?u sjesti. Odmarat ?u se stoje?i. Kasnije sam ?ak i stoje?i pravio pokrete kao da kora?am. Primijetio sam da i mnogi drugi tako ?ine. Po?eo sam u?iti zakone preživljavanja.

     Kasno uve?er stižemo u Bjelovar. Utjeruju nas u nekakvu vojarnu. U velikom krugu ve? mnoštvo ljudi. Ni približno ne mogu ocijeniti koliko nas ima. U svakom slu?aju krug je pun kao šipak koštica. Još uvijek ništa za jelo. Probijam se u sredinu kruga. Vidim neki piju vodu iz limenih ?uturica. Pitam jednog starijeg ?ovjeka odakle mu voda. Kaže da zgrada ispred nas ima ?esmu. Oprezno ulazim u zgradu i stvarno u prizemnom hodniku ugledam slavinu. Ispred nje nekoliko ljudi uzima vodu. Netko ima plitku netko visoku njema?ku porciju. Ja sam  skromniji, vlasnik sam samo odba?ene limenke od mesne konzerve od oko pola litre. Do sada mi je i ona bila suvišna jer hranu još nismo vidjeli. Pijem kao da sam deva, jednostavno ne umijem prestati. Kasnije mi je pozlilo, strašno me je zabolio trbuh. Eto, nakon dugog že?anja ni previše vode nije dobro. Još jedno novo iskustvo.

     U toj vojarni ostajemo nekoliko dana. Problemi radi obavljanja fizioloških potreba. Prostorije u onoj zgradi, predvi?ene za to, za?epljene. Cijeli krug po rubovima pretvara se u jednu veliku latrinu. Iako je neukusno re?i, ja tih problema nemam. I to ve? najmanje osam dana. Nije ni ?udo, jednaki broj dana nisam, osim koje kocke še?era, ništa ni okusio.

NASTAVLJA SE