Rat u Gradu

Str. 19. Kroz Zagreb

    S plo?nika se ne ?uje ni jedna pogrdna rije?. A ako se, rijetko, i za?uje, izašla je iz usta uniformirane osobe, opet naj?eš?e ženskog spola. Dok ne tuku nije teško otrpjeti.

     Dugo je trajao prolaz kroz Zagreb, ?as hodom, ?as tr?e?im korakom. I ve? marširamo, bolje re?eno vu?emo se i posr?emo u pravcu Dugog Sela. Izvan grada ?ekaju nas novi pratioci, gotovo svi su na konjima. Nas zbijaju na sredinu ceste dok oni idu rubom ili pokraj ceste. Neki od pratilaca nasumce udaraju po koloni nekakvim duga?kim bi?evima kakve sam u povla?enju vi?ao kod Kozaka. Kako su na konjima, udarci padaju uglavnom po glavama. Kasnije sam vidio rane od tih udaraca. Izgledale su kao da su na?injene nožem. Onako skorene rane užasno izgledaju. Iako je ve? no?, idemo dalje. Sa za?elja kolone sve ?eš?e se ?uju pucnjevi i kratki rafali. Ubrzo sam otkrio zna?enje. Svi oni koji bi iznemogli i zaostali, bili su odmah pokraj ceste ubijeni. Prvi put osje?am duboko ogor?enje na sebe i one koji su nas vodili. Zašto smo se predali, zašto nismo pokušali proboj na zapad? Jer, ovi u ?ijim smo rukama nisu ljudi, to su bijesne zvijeri. Proti?u sati. Koliko, mogu samo naga?ati. Prolazimo kroz Dugo Selo.

   Jedna omanja zgrada. ?ini mi se željezni?ka postaja.  Sje?am se da se u zgradu ulazilo preko nekoliko stepenika. Oskudno svjetlo od slabe žarulje. Na stepenicama natiskano desetak uniformiranih ljudi. Vjerojatno odatle imaju bolji pogled na nas koji prolazimo. Tu sam imao ?udan doživljaj. U ?asu kada sam ve? prošao pokraj tih stepenica i ljudi na njima, za?ujem kako netko vi?e: Ej ti, duga?ki, dolazi ovamo. Ne shvativši da je poziv upu?en meni, kora?ao sam dalje. Ponovno isti uzvik samo još glasnije. I onda, na svoj užas, za?ujem svoje prezime uz onaj zahtjev, ali sada pra?en i psovkom majke. U hipu sam se sagnuo i po?eo napredovati prema ?elu kolone razmi?u?i ljude ispred sebe. Kao nekim ?udom preda mnom se stvorio prolaz tako da sam u trenu pretr?ao možda i ?etrdeset redova. Sa strane se u mraku nije moglo ništa primijetiti. Ve? sam bio izmakao iz one zone i onako oskudnog svjetla. Napetih ?ula osluškivao sam da li uz kolonu netko tr?i. Osim straže nikoga. Tko je to bio i s kojim me je namjerama zvao nikad ne?u saznati, ali mi je i danas drago što to nisam pošao ustanoviti.

 NASTAVLJA SE