Njesam istina našo tko se to obrušio na prvu emisiju TV CG: Rat za Dubrovnik, ali kako mi prijatelj re?e neke “desne” organizacije i poznati stari ishlapjeli prdonja Z.Å eparovi?. Ako me tuži za duševne boli, rado ?u sudu objasiti zašto je prdonja i platiti mu 100 kn za bol… Ako mu treba i više, jer su ga nogirali odsvukud, jadnoga. Read more »
   Problem broj jedan postala je prehrana, dok sam gorivo za agregat još nekako dobijao, ali sam naduga?ko objašnjavao ?emu ?e gorivo poslužiti. Okupatori su pokazivali svu svoju ne?ovje?nost uništavaju?i sva skladišta hrane, satima ih ga?aju?i iz svega što su imali. Zapalili su sve gdje su mislili da se nalazi hrana. Read more »
    Eto, zaboravih staviti i ovdje i na facebook obavijest da je HRT 15.02. u 20:10 po?eo emitirati seriju TV Crne Gore “Rat za Dubrovnik” i to u 6 nastavaka. (u originalu ih ima 7 ??) Â
    Ne sumnjam da ?e biti svakakvih komentara, ali kako sam imao prilike vidjeti i pažljivo analizirati seriju, tvrdim da je Crnoj Gori u lice ba?ena puna istina, bez uljepšavanja, sa svim strahotama koje su nam se doga?ale. Mislim da su autorica, kao i odgovorni tim na TVCG, imali puno hrabrosti ovako se suo?iti sa doga?ajima od prije 19 godina, iako je proteklo vrijeme ipak bilo dovoljno da mnogi Crnogorci spoznaju istinu i uvide manipulacije od strane “velikog brata”. Doživljavam ovu seriju kao dobar put da se puna i prava istina sazna i na “onoj strani”, tek tada možemo po?eti razgovarati. Recimo o povratu oplja?kanog, tiskare, aerodroma, brodova itd.
     Pretpostavljam da je slijede?i (puno “žeš?i”) nastavak opet u utorak, pa svakako vrijedi pogledati!
   Poslije rata dobio sam isje?ke iz više raznih novina koje su objavljivale poruke. ?lanak od 14.11.91. u njema?kim novinama nosi naslov: “Elftausend Granaten auf Dubrovnik†i po?inje jednom od poruka:
   “Ne znam dali ?emo u budu?nosti još mo?i izmjenjivati obavijesti. Drugi dan neprekidnog bombardiranja. Dubrovnik pomalo umire, kako onaj stari, tako i novi. Pišem izme?u dvije granate i drhtim.†Read more »
   Tog 21.10.91 sam prvi put nakon nesre?e prospavao cijelu no?, jer me ruka manje boljela. Pokušavali su mi još u par navrata prijatelji iz medicinskog centra olakšati muke i pomo?i, nažalost ništa nije djelovalo na mene. Bol je bio ja?i. Slijede?ih dana sam spavao i po 12 sati, valjda nadokna?uju?i propušteno. Read more »
    A evo kako sam po?eo slati “javne porukeâ€: gotovo svake no?i bio sam satima budan, jer me je ope?ena ruka jako boljela i spavao sam vrlo malo. Uglavnom su to bili kratki polusni, najviše desetak minuta. Tražio sam na?ina da se ne?im zabavim, da skratim no?. Read more »
   Neznam dali su mi kolege u Italiji u po?etku vjerovali kada sam im o svemu što nam se doga?alo slao poruke. Nastojao sam im doga?aje prenijeti kao neutralni objektivni promatra?, znaju?i da oni imaju dosta razli?itih informacija, ali me?u kojima je bilo i iskrivljenih i zlonamjernih. Read more »
   Interesantno je sjetiti se i kako su se Dubrov?ani hranili tih dana. Mislim nikad bolje u povijesti. Morali su… Nažalost frižideri nisu više ni?emu služili, ni obi?ni ni dubinski, sve se ve? zagrijavalo, po?injalo kvariti, trebalo je pojesti svo meso koje je bilo zamrznuto, ili ga baciti. Read more »
   Reakcije primatelja bile su uglavnom sli?ne, prvo nevjerica otkuda sad poruka, pa onda pitanja kako je to stiglo, dali je to nekome do zafrkavanja, itd, ali je supruga rijetko kome odavala tajnu kojim putem nama dolaze informacije. Nije davala ni naš broj telefona, ve? bi primatelju prenijela poruku i pitala ga dali želi poslati odgovor. Read more »
    I tako su prolazili prvi dani jednog novog iskustva, za koji Dum Marin kaže da je: RAT, poguba ljudske naravi. Ako sam u životu svašta promislio, sigurno mi se nikada nije prišuljala ta misao da ?e nas sna?i rat i to tako nepravedan u kojemu smo «topovska hrana», ne jer smo janjci, nego jer nemamo ?ime uzvratiti! Read more »
   Najprije hvala svima koji su doprinjeli da ovaj blog ostvari skoro 40.000 posjeta!! Broj je to koji obvezuje… I zato u 2011 idemo dalje, slijede nastavci serija, nove serije. I pokoja nova fotografija, ali zbilja ih je teško prona?i!
    Svim posjetiteljima bloga “Rat u gradu” sve najbolje u 2011, s nadom da ?emo promijeniti smjer i umjesto dolje po?eti i?i gore…
    Probudio sam se u podzemlju bolnice, okružen ranjenicima, bio sam me?u našim ranjenim borcima i civilima. Desna ruka, debelo zamotana do iznad lakta, nije boljela. Nisam zapravo ništa osje?ao. Read more »
    Neznam kojom brzinom u takvome trenutku radi mozak, ne mogu re?i što sam sve mislio, ako sam nešto i stigao misliti, ali znam samo da je kroz bljesak proletjelo da je u spremištu i polupuna boca plina i još jedan rezervni bidon pun goriva. Naravno i agregat. A izgori li agregat – ostajemo opet bez veze. Read more »
    Jedne ve?eri, u kasne sate, posjetila me kod ku?e “ekipa†iz bivšeg “štaba TOâ€, na ?ije ?elo je došao Miljenko Bratoš. Miljenka nisam vidio dugi niz godina, a odrasli smo zajedno na Pelinama. Sje?am se da je bio i Rudi Butkovi?, kolega iz OIC-a, a ostale sam zaboravio. Read more »
    Po silasku s Petke, s još ve?im žarom nastavio sam sa slanjem i primanjem poruka. Moj prijatelj i nekadašnji susjed, ravnatelj bolnice dr. Zoran Cikati?, znao je za mogu?nost slanja poruka, pa sam od njega dobio spisak lijekova i sanitetskog materijala za koji se ve? znalo da bi ga uskoro moglo nedostajati. Read more »
