“PRLJAVI RAT”

Jevrem Brković: «PRLJAVI RAT» uvod:

“Velika je muka svakog pisca kako započeti novu knjigu, još ako to nije knjiga proze ili poezije. Dugo nijesam znao kako i čime, kojim tekstom i o čemu, ući u knjigu o srbo-crnogorskom ratu, na­padu na Konavle i Dubrovnik, mojima apeIima, bjekstvom iz Crne Gore, prvim danima emigracije i onom napisanom u emigraciji.  U jedanaestom mjesecu prošle (1991) godine, dok sam još bio u Ljubljani, pozvala me je gospođa Irena Urbič, izuzetno pametna žena, nekonvencionalnog šarma, da gostujem na književnoj tribini u Kopru.

Rado sam pristao i doživio jednu od onih književnih večeri što ih pisac za cijelog života pamti i prijateljima često o njima priča. To su one rijetke večeri koje se pamte zbog širom otvorene duše i očiju prisutnih gradana, zbog pravog interesovanja za svaku izgovorenu riječ, kad slušaoci saosjećaju s piscem, postaju njegovi trajni prijatelji i čitaoci.

Sjutradan mi je gospodin Vitko Kogoj, novinar Primorske novice i dopisnik nekog njemačkog lista, kao zahvalnost za moju tih dana objavljenu pjesmu – Dubrovniče, oprosti! – poklonio neke čudne papire na kojima su bili desetodnevni vapaji, pozivi i obraćanja SVIMA – revnosnog dubrovačkog radioamatera Dubravka Lasića Duba. Materijal je bio u sirovom stanju, na specijalnom radio-papiru, kako ga je primio neki od fanatičnih koparskih radioamatera. Pravi radioamateri su moderni zavjerenici istine i humanosti, brze i autentične informacije o nesrećama, prirodnim kataklizmama i ratnim zbivanjima nad kojima agresor drži embargo, a napadnuti nemaju mogućnosti da kažu cijelu istinu o svojim mukama, žrtvama i agresorskom ludilu. U vijeku fantastičnih telekomunikacija, satelitskih i radio veza – radioamateri su izborili sebi mjesto možda najsigurnijih svjedoka, izvještača i opisivača tragičnih dogadaja. Kad sve zakaže, iznevjeri, čak i one čudovišne satelitske antene, kad umuknu telefoni i telegrafi – oni su tu da svojim S.O.S. znacima i pozivima upozore ljude što se to događa. Naravno da sam poklon sa zadovoljstvom primio i toga dana samo ovlaš bacio pogled na sve one čudne radio-oznake: šifre, brojke, kratice, oznake i signature.

Ni slutio nijesam da sam tog sunčanog jutra u Kopru dobio na dar autentičan dokument trajne istorijske i literarne vrijednosti, dokumenat koji o dubrovačkoj tragediji svjedoči mnogo duševnije, istinitije i konkretnije od svih službenih vojničkih i ratnih novinarskih izvještaja. Ni pretpostaviti nijesam mogao da sam u posjedu doku­menta koji je po potresnosti i autentičnosti ravan Dnevniku Ane Frank i zapisima male Tanje Lenjingrađanke, iz dana opsade, koja nije stigla da zapiše samo svoje umiranje.

Tek sam nakon mog prelaska u Zagreb zavirio u radioamaterski dnevnik Dubrovčanina Dubravka Lasića Duba. Iz pasusa u pasus po­stajao sam sve zbunjeniji i zadivljeniji Lasićevim svjedočenjem o tra­gičnim danima vječnog grada Dubrovnika, njegovim potresnim pozi­vima u pomoć, S.O.S. vapajima, dragocjenim informacijama i suštin­skim formulacijama ratnog stanja i svega što se dešavalo u gradu Svetog Vlaha i njegovoj napadnutoj okolini. Kada sam završio čitanje ovog sudbinskog štiva postalo mi je jasno da je Dubravkov dnevnik najstrašnija osuda agresora i najdostojanstvenije preziranje varvara, njihovog maroderskog pljačkaštva i paranoičnog rušilaštva. Uvjeren sam da sažetiji i autentičniji, ljudskiji i domoljubniji, pobožniji i smi­reniji dokumenat o dubrovačkim danima ratnog užasa ne može po­stojati. .

Dubravko Lasić Dubo je deset teških dana svakodnevno ispo­vijedao svijetu svoj ranjeni Dubrovnik i sebe: Boli ga razaranje stare gradske jezgre, zasuzi nad groznom sudbinom starica i staraca koji čekaju u redu za žlicu juhe, uzdiše za gladnom djecom, čuje svuda oko sebe staračke kletve, javlja svijetu da su oskrnavljena i stara du­brovačka groblja – Boninovo i Mihajlo – strijepi nad sudbinom Voj­novićevih čempresa, preklinje svoju radioamatersku sabraću da svijetu jave: Dubrovčani su i dalje tu gdje su, a da Dubrovnik polako umire, da su ga vandali pretvorili u logor, u geto, u duševnu bolnicu, u pakao i domaćih i ubjeglih…

Nijesam se dvoumio: Ovo je pravi ključ za ulazak u moju knjigu o Dubrovniku, ratu, bjekstvu iz Crne Gore i emigraciji, o onim crno­gorskim nesrećnicima što su ih Milošević, Bulatović, Đukanović, Ko­stić, general Strugar i samozvana JNA napravili ratnim zločincima, pljačkašima, palikućama i ubicama…”

Comments are closed.