Sveti Nikola
I eto nam još jednom svetog Nikole, sa šibom, ugljenom i darovima. One 1991 na svetog Nikolu darivali su nas Bizantinci darovima, slali su ih sa Osojnika, Žarkovice, sa topovnja?e itd, bili su explozivni, praskavi i nadasve – smrtonosni. Ko da ih je sam vrag tog dana obuzeo, sipali su na nas oganj, ?elik i olovo…Â A meni se nije sklanjalo, “puko mi film”… Sjedao sam prili?no gladan u boravku i mislio: pa ako ?e baš po meni, a neka ide u neku stvar, jer i tako su nam od života u?inili cirkus i to onaj u kojemu se i živi i umire. Zavisi samo od nišana na baca?u ili topu. I prošlo je i to, a zidine su još stajale oko Grada, stajao je Revelin, Min?eta, Lovrijenac, Sveti Ivan… Sve je stajalo, mada su se zbilja trudili da sve satru i da nas zatru. I nisu uspjeli… i nikad ne?e!! Ako su ondašnji branitelji ostarili, do?i ?e novi, mla?i, pou?eni domovinskim ratom, ali ovaj put sa dovoljno oružja i streljiva u rukama. Pa neka se usude letjeti ili broditi – ne?e dugo!! S neba na zemlju, a sa površine na dno!
Svim braniteljima koji su svoje živote utkali u tkivo zidina, neka je laka zemlja Hrvatska.