Ratni dnevnik tete Anke 3 dio

25. rujan

U Konavlima se i dalje puca. Mještani tih sela nijesu naoružani, ali bi htjeli braniti svoj dom. Poneko ima svoju lovačku pušku i to je sve. Po noći su se uključili i brodovi pa gađaju topovima. Nema mrtvih ni ranjenih. Danas smo organizirali Crveni križ, koji će djelovati u Župi.

26. rujan

Puca se sve jače. Već postaje opasno na kraju Konavala. Danas iseljavaju sela: Pločice, Vodovađa i Mikulići. O stanju na našem području radio Dubrovnik izvještava 24 sata. Noćas je i Dubrovnik zamračen. I pored toga održava se koncert u crkvi Male Braće. Pokušali su desant u luku Molunat, ali su odbijeni. Puca se sa brodova, a bačeno je i nekoliko bombi.

27. rujan

Dogovoreno je primirje sa komandom u Kumburu. Izvršen je desant na Velu Luku, ali se ne ratuje. Danas trebaju doći promatrači Europske Zajednice.

29. rujan

Malo se smirilo, pa Krizni štab poziva građane da se iz hotela vrate u svoja sela da bi se normalizirao život.

30. rujan

Jutros oko osam sati Župu je nadlijetao avion, a ni po noći nije bilo mirno. Pucalo se s Ivanice, bačena je jedna svijetleća raketa i čule su se dvije detonacije. Pucalo se na Postranje ali nema štete. Smjenjeno je vrhovništvo Vojno-pomorske oblasti Boka, a novi su obećali osvojiti teritorij do Dupca i pripojiti ga Crnoj gori, gdje je mobilizacija. Ovo slušamo na radiju.

01. listopad

Jutros u 6,30 sati počela je jaka paljba iz pravca Ivanice. Zvoni telefon i Adela, moja rodica iz Grada plače i strahuje da će sve uništiti. Odmah smo se obukli, jer smo još bili u krevetu, probudili kćer Anitu, a pucalo je sve jače. Dakle POČEO JE RAT I U NAŠEM KRAJU. Anita je uzela svoju već pripremljenu bursu s najnužnijim potrepštinama i pošla u sklonište. Pero je prenosio sve vrijednije knjige i aparate u Nikolinu sobu. Cijeli dan je bez prestanka pucalo iz topova i minobacača i sa Ivanice i u Konavlima. Nestalo je struje, jer je oštećeno postrojenje u Komolcu. Zvala je Maristella, a kasnije i Nikola. Oni su poslali apel TV centrima u Italiji za pomoć da se zaustavi rat i bombardiranje Dubrovnika. Popodne puca i topovnjača s mora, a većinom gađaju Kupare i Plat. Oštećena je crkva Gospe u Platu, Hidrocentrala također, te zapaljena šuma. Nadlijeću avioni u niskom letu. Jezivo je. Mi smo se smjestili u Nikolinu sobu u prizemlje, te smo presjedili cijelu noć sa Madom, Stjepom, Nikšom i Lukom, a spavali smo naizmjenično. Već su mnogi iz susjedstva pošli u Grad.

02. listopad

Jutros je Pero zaključio da nam je sigurnije u Zavrelju, jer minobacačima pucaju, kako je on zaključio, sa “Vidovog groblja”, a to se nalazi koso poviše Zavrelja prema Platu. On misli da će lako pogoditi Trgovište.Mi smo pošli s autom u Zavrelje, a naši nisu htjeli. Oko 10 sati preko Dominkova su preletjele tri granate jedna za drugom i zaista pogodile. Jedna u staklenik Pera Marojice, druga na magistralu ispred naše kuće, a treća u Dubravu. U selu odjednom nigdje nikoga. kuće sve čvrsto zatvorene. Sjeli smo u auto i vratili se doma. Popucala su nam sva stakla na stakleniku i na kući s istočne strane uključujući i stakla na ulaznim vratima. Srećom imamo skure. Razbijena su dva auta, koja su bila parkirana u blizini, te sva stakla na kući Antuna Grbića. Dio te granate je oštetio i krov naše kuće, odnosno popucalo je desetak kupa. Popodne je malo utišalo, pa smo legli i čuli da neobično mnogo auta prolazi prema Gradu. Sele se Konavljani, jer se tamo i dalje puca, a neprijatelj brzo napreduje. Malo smo se prepali pa smo i mi pošli u Aca i Suzi u Lapad. Made je s Lukom preselila u hotel “Argosi” na Babinom kuku, gdje su joj već bili roditelji. Bilo nam je jako teško ostaviti kuću, ali pošli smo, Pero plačući. Vozeći se prema Gradu vidjeli smo da gori poviše Brgata, puca se, pogođena je pumpa Dubac, kuća Dane Lovrića je na rupe, jer je granata pala ispred kuće na magistralu. Pogođena je i ambulanta. U Suzi smo se oprali, naspavali i odmorili, iako ni Grad nema ni struje ni vode. Kod njih je tu noć bilo 11 osoba. Oni su nas svih srdačno primili.

NASTAVLJA SE

 

Comments are closed.