Rat u Gradu

PO?ETAK

     Naša postrojba 1 STRD PZO BJELOVAR je bila na terenima koji su uglavnom bili u ravni?arskim krajevima: Pakrac, Lipik, Daruvar, ?akovo, Osijek, Prekopakra i Bjelovar sa okolicom. U Novoj Ra?i, petnaest kilometara od Bjelovara smo ?uvali mali aerodrom za poljoprivredne avione. Pitate se koji je zna?aj imao? Pa oni avioni, dvokrilci i jednokrilci za zaprašivanje polja i usjeva, koji su iznad Vukovara i Vinkovaca bacali bombe od hidrofora, minobaca?ke granate i sli?an „avionski“ asortiman naoružanja, bili su upravo tamo stacionirani. A tu smo imali lažnjak! Ta pista za zrakoplove je duga?ka 200-300 metara i asfaltirana je. No stotinjak metara dalje zra?nom linijom, bila je livada sa koje su ustvari polijetali i  koja je grani?ila sa šumom. Tu, u šumi su bili naši avioni. U šumi su ih pripremali za borbena i izvidni?ka djelovanja. Bili su tamo, jer su neprijatelji znali, vidjeli su na radaru, da se kod Nove Ra?e spuštaju naši.

I 03.01.1992. dobili smo uzbunu. Ja sam bio tada na pzo topu 20 mm. A1, sa jednom cijevi, a prijatelji na još tri, raspore?eni nekakvih dvjesto, tristo metara jedan od  drugoga. Vidjeli smo Mig 21 kako kruži iznad nas, dosta visoko, nekih 2.000 – 3.000 metara. Naši topovi ne mogu ga?ati tako visoko, a i zapovijed je bila da ne pucamo da ne otkrijemo pravi položaj za polijetanje.Tek kad bismo procijenili da su avioni ili mi ugroženi, tada bi smjeli otvoriti vatru. Odjednom su se ?ule ?etiri detonacije. Gledam oko sebe, ne vidim nigdje dim. Naravno, naivci su raketirali onu poletno sletnu stazu koja je i bila lažnjak! I opet, naravno, to su u?inili sa velikih visina tako da su i to pogodile samo dvije rakete.

Nave?er, kada smo prepri?avali doga?aj, tek smo tada postali svjesni opasnosti u kojoj smo bili. Jer, na pola livade gdje smo bili, nigdje pravog zaklona, sve nekakvo žbunje i kanali?i za odvod vode sa polja. Poslije smo svi bili frajeri: eh da nam se spustio niže, izbušili bi ga! No neprijatelj je napravio upravo onako kako su naši zapovjednici i htjeli.

Poslije toga smo ?uvali sam grad Bjelovar koji nikada nije bio raketiran, jer kada bi zrakoplovi prolazili iznad grada, to je bilo kao kad su Amerikanci napadali Bagdad. Pucalo se iz svega: pzo topova, pištolja, kalašnjikova, sa?marica… Moj tast je uzeo svoj lova?ki karabin i pucao na avione!!! ?ak su ulovili i radio poruku kojom su se služili avioni. Kaže pilot drugome: Ostalo mi je tereta! Ne znam što ?u s njim! Drugi pilot ?e: Istresi iznad Bjelovara! Ponovo ?e prvi: Ne idem, tamo i na ptice pucaju! Ta anegdota je živa istina!