Bjelovar – 8

I tako, Ivan je ispričao svoj dio priče, a Strijela je stala negdje oko Ploča. Što je bilo dalje? Vraćamo se Alenu i njegovome dijelu priče!

POČETAK

     Naša postrojba 1 STRD PZO BJELOVAR je bila na terenima koji su uglavnom bili u ravničarskim krajevima: Pakrac, Lipik, Daruvar, Đakovo, Osijek, Prekopakra i Bjelovar sa okolicom. U Novoj Rači, petnaest kilometara od Bjelovara smo čuvali mali aerodrom za poljoprivredne avione. Pitate se koji je značaj imao? Pa oni avioni, dvokrilci i jednokrilci za zaprašivanje polja i usjeva, koji su iznad Vukovara i Vinkovaca bacali bombe od hidrofora, minobacačke granate i sličan „avionski“ asortiman naoružanja, bili su upravo tamo stacionirani. A tu smo imali lažnjak! Ta pista za zrakoplove je dugačka 200-300 metara i asfaltirana je. No stotinjak metara dalje zračnom linijom, bila je livada sa koje su ustvari polijetali i  koja je graničila sa šumom. Tu, u šumi su bili naši avioni. U šumi su ih pripremali za borbena i izvidnička djelovanja. Bili su tamo, jer su neprijatelji znali, vidjeli su na radaru, da se kod Nove Rače spuštaju naši.

I 03.01.1992. dobili smo uzbunu. Ja sam bio tada na pzo topu 20 mm. A1, sa jednom cijevi, a prijatelji na još tri, raspoređeni nekakvih dvjesto, tristo metara jedan od  drugoga. Vidjeli smo Mig 21 kako kruži iznad nas, dosta visoko, nekih 2.000 – 3.000 metara. Naši topovi ne mogu gađati tako visoko, a i zapovijed je bila da ne pucamo da ne otkrijemo pravi položaj za polijetanje.Tek kad bismo procijenili da su avioni ili mi ugroženi, tada bi smjeli otvoriti vatru. Odjednom su se čule četiri detonacije. Gledam oko sebe, ne vidim nigdje dim. Naravno, naivci su raketirali onu poletno sletnu stazu koja je i bila lažnjak! I opet, naravno, to su učinili sa velikih visina tako da su i to pogodile samo dvije rakete.

Navečer, kada smo prepričavali događaj, tek smo tada postali svjesni opasnosti u kojoj smo bili. Jer, na pola livade gdje smo bili, nigdje pravog zaklona, sve nekakvo žbunje i kanalići za odvod vode sa polja. Poslije smo svi bili frajeri: eh da nam se spustio niže, izbušili bi ga! No neprijatelj je napravio upravo onako kako su naši zapovjednici i htjeli.

Poslije toga smo čuvali sam grad Bjelovar koji nikada nije bio raketiran, jer kada bi zrakoplovi prolazili iznad grada, to je bilo kao kad su Amerikanci napadali Bagdad. Pucalo se iz svega: pzo topova, pištolja, kalašnjikova, sačmarica… Moj tast je uzeo svoj lovački karabin i pucao na avione!!! Čak su ulovili i radio poruku kojom su se služili avioni. Kaže pilot drugome: Ostalo mi je tereta! Ne znam što ću s njim! Drugi pilot će: Istresi iznad Bjelovara! Ponovo će prvi: Ne idem, tamo i na ptice pucaju! Ta anegdota je živa istina!

NASTAVLJA SE

Series NavigationBjelovar – 6Bjelovar – 7

Comments are closed.