Bjelovar – 7

PRIČA IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRIČA BJELOVARSKIH SOKOLOVA

Dani poslije opisanog napada zrakoplova bili su užasni jer smo skoro svi dobili virozu crijeva, proljev. Stres je učinio svoje i sve što smo stavili u usta skoro tjedan dana, išlo je istog trena iz nas van. No nismo se dali jer smo znali da idemo dalje, da idemo u obranu Dubrovnika. Nakon manje od mjesec dana nam je stigla smjena iz Bjelovara naši prijatelji pod zapovjedništvom Josipa Komljenovića kojemu sam ponosno predao našu Strijelu 1M koja je opravdala već tada svoju moć i sigurnost koju smo pružili našim postrojbama i ljudima Metkovičkog i Opuzenskog kraja.

U narednom razdoblju su se smjenjivale smjene, a naša Strijela je napredovala pod općom opasnošću preko Neuma, Malog Stona, Banića sve do Orašca nadomak Dubrovnika , do Vrtova sunca. Tu je došlo do nove smjene kada su naše oružje preuzeli Habek, Kavčić, Živko i Crnković.

U studeno 1992. je stigla zapovijed za demobilizacijom diviziona osim vida Strijele 1M koji je sve do 1994. ali kao 4. TRD PZO u sastavu 202. TRBR PZO , čuvala Dubrovnik.

Sjećanjem na grad Dubrovnik, pogled na Srđ tada okrznut mržnjom, park Gradac u kojemu smo bili skoro dvije godine, Stradun, omiljeni kafić preko puta radio postaje Dubrovnik, ljude i prijatelje kao što su Denis, Maja, Tamara, Jela, Ivan i nikada nezaboravljene naše nadređene Ivanke i Gorana, legendarnog generala Bobetka, sve pjevače i glumce koji su dolazili u voljeni kafić sa klavirom i gitarom u dnu kafića i zahvalnicom koja je u našu čast visjela na zidu zahvaljujemo se svima njima. U nadi da i oni pamte nas. Da pamte Lea, Aleka, Alena, Slavka, Darka, Crnca, Marijana, Ivicu i moju malenkost.

22. 04. 1993 sam tu proslavio i svoj rođendan, u onom kafiću i za dar dobio na srebrnom pladnju – bananu. U te dvije godine sam još nekoliko puta išao iz Bjelovara u nadzor po nekoliko dana.

1994. je naša legendarna Strijela sa svojom desetinom napustila drugi voljeni Grad. Svojoj obitelji sam obećao da ću im pokazati gdje smo proveli teške dane od Metkovića do Dubrovnika, ali to na žalost nisam još uspio.

Svima vama, prijatelji kojih se još uvijek sjetim baš kao i sada, želim i nadam se da i vi nas nikada u potpunosti ne zaboravite, jer puno smo toga zajedno prošli. Ali, eto, u nekim zapisima je zaboravljena istina i ratni put „Bjelovarskih sokolova“ – 1 STRD PZO BJELOVAR i Strijele 1M.

Poštovani prijatelji, Hrvatska je iznad svega-samo je Bog od nje veći, a hrvatski narod preći!

Ivan Banić-Banana 2012. godine

NASTAVLJA SE

Series NavigationBjelovar – 8Bjelovar – 9

Comments are closed.