NextGEN Gallery Plugin Not found

Bjelovar – 7 | Rat u Gradu

Bjelovar – 7

PRI?A IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRI?A BJELOVARSKIH SOKOLOVA

Dani poslije opisanog napada zrakoplova bili su užasni jer smo skoro svi dobili virozu crijeva, proljev. Stres je u?inio svoje i sve što smo stavili u usta skoro tjedan dana, išlo je istog trena iz nas van. No nismo se dali jer smo znali da idemo dalje, da idemo u obranu Dubrovnika. Nakon manje od mjesec dana nam je stigla smjena iz Bjelovara naši prijatelji pod zapovjedništvom Josipa Komljenovi?a kojemu sam ponosno predao našu Strijelu 1M koja je opravdala ve? tada svoju mo? i sigurnost koju smo pružili našim postrojbama i ljudima Metkovi?kog i Opuzenskog kraja.

U narednom razdoblju su se smjenjivale smjene, a naša Strijela je napredovala pod op?om opasnoš?u preko Neuma, Malog Stona, Bani?a sve do Orašca nadomak Dubrovnika , do Vrtova sunca. Tu je došlo do nove smjene kada su naše oružje preuzeli Habek, Kav?i?, Živko i Crnkovi?.

U studeno 1992. je stigla zapovijed za demobilizacijom diviziona osim vida Strijele 1M koji je sve do 1994. ali kao 4. TRD PZO u sastavu 202. TRBR PZO , ?uvala Dubrovnik.

Sje?anjem na grad Dubrovnik, pogled na Sr? tada okrznut mržnjom, park Gradac u kojemu smo bili skoro dvije godine, Stradun, omiljeni kafi? preko puta radio postaje Dubrovnik, ljude i prijatelje kao što su Denis, Maja, Tamara, Jela, Ivan i nikada nezaboravljene naše nadre?ene Ivanke i Gorana, legendarnog generala Bobetka, sve pjeva?e i glumce koji su dolazili u voljeni kafi? sa klavirom i gitarom u dnu kafi?a i zahvalnicom koja je u našu ?ast visjela na zidu zahvaljujemo se svima njima. U nadi da i oni pamte nas. Da pamte Lea, Aleka, Alena, Slavka, Darka, Crnca, Marijana, Ivicu i moju malenkost.

22. 04. 1993 sam tu proslavio i svoj ro?endan, u onom kafi?u i za dar dobio na srebrnom pladnju – bananu. U te dvije godine sam još nekoliko puta išao iz Bjelovara u nadzor po nekoliko dana.

1994. je naša legendarna Strijela sa svojom desetinom napustila drugi voljeni Grad. Svojoj obitelji sam obe?ao da ?u im pokazati gdje smo proveli teške dane od Metkovi?a do Dubrovnika, ali to na žalost nisam još uspio.

Svima vama, prijatelji kojih se još uvijek sjetim baš kao i sada, želim i nadam se da i vi nas nikada u potpunosti ne zaboravite, jer puno smo toga zajedno prošli. Ali, eto, u nekim zapisima je zaboravljena istina i ratni put „Bjelovarskih sokolova“ – 1 STRD PZO BJELOVAR i Strijele 1M.

Poštovani prijatelji, Hrvatska je iznad svega-samo je Bog od nje ve?i, a hrvatski narod pre?i!

Ivan Bani?-Banana 2012. godine

NASTAVLJA SE

Comments are closed.