Rat u Gradu

Bjelovar – 6

PRI?A IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRI?A BJELOVARSKIH SOKOLOVA

U trenu smo bili spremni. Imao sam ure?aj i slušao dojave, a operater Marijan me gledao kao u Boga da mu pokažem gdje su – jer nam u Strijeli nije radila veza! I onda, za?uli smo ih i ugledali. Sje?am se, Dugi, koji je stajao pored mene je viknuo-Banana! Eno ih! Dolazili su iz pravca Metkovi?a pravo na nas. Pokazao sam Marijanu, on se okrenuo sa lanserom i tada znam  da mi je srce bilo negdje u grlu a udaralo je strahovito. Marijan je bio brz. Dobio je zahvat, pale su klapne, ?uo se poznati zvuk šištanja i raketa je izletjela iz kontejnera kao metak, pravo prema njima! Sve se zaprašilo, a gore smo ?uli prasak i vidjeli dim. Dva Miga su se odvojila a jedan je bio u dimu i okrenuo se lijevo. Padao je vrlo brzo i prije samog pada smo primjetili  pilota kako se katapultirao. Dobili smo dojavu a i sami smo vidjeli da je pao na podru?je planine Brda Zabe.

No uskoro smo za?uli ponovo tutnjavu i strašnu buku, puno ja?u od one naše. Jedan od njih okomio se na nas, nailazio je vrlo nisko i uz strašnu buku. Operator Marijan je ponovo reagirao i opet su klapne pale, za?ulo se pištanje, uzeo je zahvat, a Mig je ve? bio tu. Vidio sam pilota u kabini, taj prizor ne?u nikada zaboraviti! I danas ga ?esto sanjam. Osjetio sam kao da je rekao-Sada ste moji, gotovi ste! Kroz glavu mi je u sekundi prošao cijeli život od trenutka kada sam se kao ?etverogodišnjak igrao u mom selu Ždralovima u prašini, sjetio sam se mojih prijatelja, pokojne bake i djeda i onda slika supruge Ane i k?eri Danijele. Bio je to kraj! I tada strašna tutnjava, forsaž aviona, zaglušuju?i zvukovi koji su mi kosti lomili, kroz nas je prolazio neki vru? zrak kao kroz sito. I onda –ništa! Mislio sam da sam mrtav i da sanjam. Na Strijeli se otvaraju poklopci, izlaze jedan i drugi brat Matani? a iza njih dim iz Strijele! Ali bio je to jošÂ  dim od naše ispaljene rakete koja je i srušila onaj avion.

Znam samo da sam stajao sa motorolom u u ruci kao kip, a pored mene u nekom kanal?i?u je ležao Dugi koji se refleksno bacio a da ni sam ne zna kako. Pitao sam šta se desilo. Nitko nije znao. Marijan mi je rekao da ne zna jer kada je vidio tu smrt iznad nas i pilota koji je letio nevjerojatno nisko, jednostavno je zablokirao i nije stisnuo taster za ispaljivanje, vjerojatno kao i pilot u Migu. Mig je uz zaglušuju?u buku i forsaž nestao u pravcu Mostara. Došli smo k sebi puni adrenalina te na?inili sve radnje i sakrili Strijelu.

Narednih nekoliko dana smo živjeli stresno ali koncentrirani i spremni. U tim danima, kada smo bili na tom položaju, zajedno sa ostalim PZO postrojbama srušili smo sedam neprijateljskih zrakoplova! Doma?i ljudi su nam tada dolazili i ?estitali nam, donosili u znak zahvale sve i svašta, tako da smo upoznali divne ljude.

NASTAVLJA SE