Bjelovar – 5

PRIČA IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRIČA BJELOVARSKIH SOKOLOVA

Bio je kraj travnja i jako vruće. Smjestili smo se svi zajedno ispod Strijele u hlad. Odjednom čujemo mumljanje negdje u zraku. Znali smo da su to neprijateljski zrakoplovi jer su ostali letovi bili zabranjeni. Zapovijed je bila da u slučaju naleta zrakoplova bojevo djelujemo. Nismo se mogli orijentirati i odrediti smjer odakle zvuk dolazi, a od vizualnih osmatrača koji su bili raspoređeni po brdima od Mostara do Metkovića nismo dobili nikakvu obavijest.

Sjećam se, sunce je bilo  točno iznad nas, negdje oko podneva i tada smo vidjeli odbljesak zrakoplova. Ali to nije bio borbeni već neki teretni ili putnički. Nije bio sam jer gledajući na dalekozor zamijetio sam sa njegove obje strane po dva Miga 21 koji su ga pratili. U to su se uvjerili i moji prijatelji. Što da radimo, Banana? Moj odgovor je bio kao iz topa: Upadaj, pali Strijelu i maži!

Ivica i Marijan su u par sekundi bili unutra. Marijanu sam kroz prozorčić pokazivao gdje su trenutno, a bili su već u odlasku. Znam samo da su pale klapne. Začuo se zvuk pištanja i znao sam – dobio je zahvat. I tada tišina duga kao vječnost, a onda se otvorio kontejner i izletjela je raketa! Ponajprije nekuda prema dolje, besciljno, a onda se upalio motor i raketa je krenula prema nebu. Ali nekako lijevo, desno , lijevo, desno i tako stalno. Zrakoplovi su bili negdje na2000 metarai dovoljno dobri kao meta ali raketa kao da je podivljala i nije na kraju našla cilj. Gledali smo i nismo mogli vjerovati. Nije došlo do kontakta sa zrakoplovom ali niti do samouništenja rakete, već je ona pala negdje prema moru kao klada!

Zamijenili smo kontejner sa novom raketom i promijenili položaj. Krenuli smo glavnom cestom prema Opuzenu i stali ispod nekog visokog drveća jer su nas dva Miga tražila. Nisu nas našli.

Ali našli su nas domaći ljudi koji su se sjatili oko nas, nudili nam jelo i piće i bili oduševljeni. Stigao je i zapovjednik Ruščukić vrlo brzo iz Ploča odakle su svi vidjeli trag rakete kao i njen pad. Drugi dan nakon očitovanja osobno Janku Bobetku, zaključak je bio da je raketa zasigurno bila neispravna, tj sa malim kvarom što se kod tog sustava rijetko događa.

A avion , onaj transportni, je bio pun visokih  srpskih dužnosnika i generala JNA. Pitali smo se što bi bilo da smo ga pogodili?

Put smo nastavili u pravcu Metkovića gdje je došao jedan pukovnik i jedan čovjek koji nam je bio vodič i koordinator – Muščet Goran –Čo.

Po hitnoj zapovijedi generala Bobetka zauzeli smo položaj neposredno pored mosta Ploče-Opuzen jer je jedino taj most ostao čitav na Neretvi od Mostara do Metkovića. Nakon nekoliko dana na položajima koje smo redovno mijenjali  jer su borbeni zrakoplovi u Mostaru bili izrazito aktivni, ali u znatno manjem broju nego li je to bilo unazad dva-tri tjedna. Njihovi naleti su bili redovito od strane Čitluka, Stoca, Ljubuškog i Bileće i to uvijek u borbenoj formaciji po tri.

Naš zapovjednik je otišao u Bjelovar, tako da sam ja preuzeo dužnost zapovjednika desetine Strijele 1M. Dogodilo se iznenada. Bilo je veoma mirno začudo, jer su tih dana srbo-četnici tukli po Metkoviću i okolici iz svih mogućih oruđa i oružja. U tom miru mi smo uživali opušteni na farmi Poljoprivredne zadruge Opuzen. Oglasila se motorola -ZG;ZG! Javi se! Javio sam se i dobio najavu:- ZG, tri iz pravca Čitluka pravo na vas!

NASTAVLJA SE

Series NavigationBjelovar – 3Bjelovar – 6

Comments are closed.