Bjelovar – 3
PRI?A IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRI?A BJELOVARSKIH SOKOLOVA
Ustrojavanjem oklopne bojne, sa istom ide i desetina Strijele1 Mu okolicu Zagreba. Od svih raspoloživih ljudi i osvojene tehnike ustrojeni su vodovi PZO 105 brigade Bjelovar i 1 STRD PZO Bjelovar. Sve do studenog 1991 1STRD je imao zadatak braniti grad Bjelovar i širu okolicu.
12. studenog Strijela ima zadatak pomo?i protuzra?noj obrani ?akova. 14. studenog u ?akovu je srušen MIG-21 našom Strijelom i s posadom bra?e Slavini? i Fadljevi?. To je potvr?eno od strane pukovnika Darka Rukavine na?elnika PZO u Glavnom stožeru Ministarstva obrane RH.
U isto vrijeme kada je Strijela ?uvala nebo nad ?akovom, ?uvala je i Osijek. Naša jedinica je bila na pozicijama Lipika, Daruvara i Prekopakre sve do srpnja 1992, kada je to podru?je ušlo u UNPA zonu koja je bila pod unprofor-om.
Oko Bjelovara su bile razmještene jedinice Strijele 2M, topovi 20/1 mm, topovi 20/3 A3, tako da zrakoplovi nisu borbeno djelovali na sam grad. Jedino su djelovali na aerodrom u Novoj Ra?i.
I tada iznenada, neo?ekivano, dolazi zapovijed sa vrha, iz Glavnog stožera, generala Janka Bobetka. Vod Strijele 1M mora hitno oti?i na Južno bojište sa konkretnim ciljem: PZ obrana oko grada Metkovi?a, gdje je od Mostara prema Metkovi?u, neprijateljska vojska na Neretvi porušila sve mostove te je preostao jedino most koji spaja Plo?e i Opuzen. Htjeli su uništiti i taj most  s ciljem presjecanja dolaska naše vojske na podru?je Južnog bojišta na kojem su još bile raspore?ene njihove jak esnage. Trebalo je osloboditi i Dubrovnik koji je bio u teškom stanju i blokadi.
Odre?ena je desetina koja ?e krenuti na taj zadatak. Bili su to Marijan Matani?, operater na S 1M, voza? Strijele Ivica Matani?, vizualni promatra? Nevenko Ćuri?-Dugi, voza? osobnog automobila Marijan Kontrec i ja, Ivan Bani? zapovjednik desetine.
28. 04. 1991. u 9 sati iz Bjelovara smo krenuli u Zagreb u tvornicu Jedinstvo, gdje je Strijela bila na remontu. Preuzeli smo je i krenuli put Rijeke gdje smo trebali biti do 18 sati. Tamo nas je ?ekao trajekt „Liburnija“.
Krenuli smo tiho i zamišljeno, bez rije?i i osmjeha. Jer tko zna da li ?emo ikada više vidjeti svoju djecu, obitelji, prijatelje i toliko voljeni Bjelovar. Bilo je teško svima nama. Vidjelo se to jer nismo govorili niti rije?i, nešto nam je stajalo u grlu i samo smo se gledali. Pomalo smo se bojali, iako je iza nas ve? ostalo dosta rata, ali ovo je bilo druga?ije.
Pozdravio sam se sa majkom i ocem, poljubio sam k?er bez rije?i jer nisam mogao govoriti,  sa suprugom sam se pozdravio brzo i bez rije?i a najgore od svega je to što joj nisam smio re?i kuda idem. A put je bio dug više od 1000 kilometara…
Krenuli smo cestom Zagreb – Rijeka i napokon oko 17:30. stižemo u Rijeku gdje nas je do?ekao trajekt. Izgledao je ogroman… mala Liburnija.
Oko njega na stotine ljudi koji su nas pozdravljali i gledali u ?udu kakav je to oklopni stroj, raspitivali se – a mi nismo puno govorili jer nismo smjeli. Do pri?e nam nije ni bilo.
NASTAVLJA SE
Strijela 1M | Dubo 14/11/2012