Rat u Gradu

Bjelovar – 2

Evo, izgleda da se treba vratiti opet na po?etak i Alena na Gracu ostaviti za kraj! Kronologije se treba držati… Otkuda nam Strijela?? E to je opisao Ivan Bani?, a ja bih naslovio: opremanje i  put od Bjelovara do Plo?a.

PRI?A IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRI?A BJELOVARSKIH SOKOLOVA

Imao sam tada nepunih 37 godina, obitelj, suprugu i k?er sa nepunih 14 god. Sretna, mlada obitelj sa svim što se poželjeti može. U jednom skromnom životu obitelji pune ljubavi, sre?e i razumijevanja, sa ku?om koju smo sami izgradili, sigurnim poslom i idealima tinej?erice o svojoj budu?nosti, ali i što je najgore sa stegom u društvu koja je svakodnevno željela stezati sve više i više. I tada smo odlu?ili – ne?ete više, želimo svoju slobodu, svoju demokraciju i svoju Hrvatsku!

I krenuli su. Ali krenuli smo i mi. Ponajprije sa uli?nim stražama i ništa nam nije smetalo, ni kiša ni mraz ni nepoznate no?i pune opreza. Prijetili su izlascima tenkova iz tadašnjih vojarni na Vojnovi?u, plašili su ljude, turirali tenkove…

U našem mjesnom odboru Tomo Vinkovi?, 15.06.1991 u jutarnjim satima oko 5:30., po dogovoru smo podigli barikade na mostu preko rje?ice Bjelovacke i ?ekali. Slušali smo brujanje motora tenkova kojima su namjeravali razoriti grad i oti?i u pravcu Oku?ana. Bilo nas je tada 34 dragovoljaca. Bili smo ve? izmoreni od no?nih dežurstava, stražarenja, nespavanja ali puni adrenalina i neka ?udne hrabrosti. A naoružani „do zuba“ lova?kim puškama, malokalibarkama i kuburama koje smo sami izradili.

I došao je taj povijesni dan za Bjelovar, presudan dan, dan odluke: ili oni ili mi. Nisu bili za dogovor i razorili su sve što su mogli. Mi udruženi i posebno hrabri smo im se usprotivili i 29.09.1991. je po?eo napad na tadašnju komandu grada u centru Bjelovara, jer se tadašnji komandant nije htio predati. Vrlo brzo, upravo naša postrojba, našeg mjesnog odbora Tomo Vinkovi?, uz pripomo? i ostalih dragovoljaca, ušla je u komandu  i zarobili smo komandanta i njegove podoficire i oficire, a vojnike smo zbrinuli. Oni su tijekom sljede?ih nekoliko dana otpremljeni svojim ku?ama, pretežno u Srbiju.

Tu smo zarobili naoružanje, te tako bolje naoružani krenuli u pomo? osvajanju kasarne Vojnovi?. Tu su bile teške borbe ali na kraju smo i to osvojili. Tijekom dana je eksplodirala i Barutana, skladište koje je jugo vojska dignula u zrak. Tamo su poginuli i naši suborci koji su bili u osvajanju iste.

Nije se ?ekalo i ve? smo mi kao ZNG pri 105 brigadi oformili iz zarobljenih PZO sredstava svoju postrojbu za obranu grada od naleta zrakoplova koji su odmah zaprijetili. Nakon pada vojarne u Križevcima, ve? smo imali neka sredstva i bili ustrojeni te smo se sada popunili topovima 20/1 mm, mitraljezima browning kao i drugim vrstama pz mitraljeza.

Najosnovnije od svega je bili osposobiti zarobljena sredstva raketnog sustava Strijela-1M. Od ?etiri, tri smo osposobili.

NASTAVLJA SE