Bjelovar – 2

Evo, izgleda da se treba vratiti opet na početak i Alena na Gracu ostaviti za kraj! Kronologije se treba držati… Otkuda nam Strijela?? E to je opisao Ivan Banić, a ja bih naslovio: opremanje i  put od Bjelovara do Ploča.

PRIČA IVANA BANIĆA: ZABORAVLJENA PRIČA BJELOVARSKIH SOKOLOVA

Imao sam tada nepunih 37 godina, obitelj, suprugu i kćer sa nepunih 14 god. Sretna, mlada obitelj sa svim što se poželjeti može. U jednom skromnom životu obitelji pune ljubavi, sreće i razumijevanja, sa kućom koju smo sami izgradili, sigurnim poslom i idealima tinejđerice o svojoj budućnosti, ali i što je najgore sa stegom u društvu koja je svakodnevno željela stezati sve više i više. I tada smo odlučili – nećete više, želimo svoju slobodu, svoju demokraciju i svoju Hrvatsku!

I krenuli su. Ali krenuli smo i mi. Ponajprije sa uličnim stražama i ništa nam nije smetalo, ni kiša ni mraz ni nepoznate noći pune opreza. Prijetili su izlascima tenkova iz tadašnjih vojarni na Vojnoviću, plašili su ljude, turirali tenkove…

U našem mjesnom odboru Tomo Vinković, 15.06.1991 u jutarnjim satima oko 5:30., po dogovoru smo podigli barikade na mostu preko rječice Bjelovacke i čekali. Slušali smo brujanje motora tenkova kojima su namjeravali razoriti grad i otići u pravcu Okučana. Bilo nas je tada 34 dragovoljaca. Bili smo već izmoreni od noćnih dežurstava, stražarenja, nespavanja ali puni adrenalina i neka čudne hrabrosti. A naoružani „do zuba“ lovačkim puškama, malokalibarkama i kuburama koje smo sami izradili.

I došao je taj povijesni dan za Bjelovar, presudan dan, dan odluke: ili oni ili mi. Nisu bili za dogovor i razorili su sve što su mogli. Mi udruženi i posebno hrabri smo im se usprotivili i 29.09.1991. je počeo napad na tadašnju komandu grada u centru Bjelovara, jer se tadašnji komandant nije htio predati. Vrlo brzo, upravo naša postrojba, našeg mjesnog odbora Tomo Vinković, uz pripomoć i ostalih dragovoljaca, ušla je u komandu  i zarobili smo komandanta i njegove podoficire i oficire, a vojnike smo zbrinuli. Oni su tijekom sljedećih nekoliko dana otpremljeni svojim kućama, pretežno u Srbiju.

Tu smo zarobili naoružanje, te tako bolje naoružani krenuli u pomoć osvajanju kasarne Vojnović. Tu su bile teške borbe ali na kraju smo i to osvojili. Tijekom dana je eksplodirala i Barutana, skladište koje je jugo vojska dignula u zrak. Tamo su poginuli i naši suborci koji su bili u osvajanju iste.

Nije se čekalo i već smo mi kao ZNG pri 105 brigadi oformili iz zarobljenih PZO sredstava svoju postrojbu za obranu grada od naleta zrakoplova koji su odmah zaprijetili. Nakon pada vojarne u Križevcima, već smo imali neka sredstva i bili ustrojeni te smo se sada popunili topovima 20/1 mm, mitraljezima browning kao i drugim vrstama pz mitraljeza.

Najosnovnije od svega je bili osposobiti zarobljena sredstva raketnog sustava Strijela-1M. Od četiri, tri smo osposobili.

NASTAVLJA SE

Series NavigationBjelovar – 1Bjelovar – 4

Comments are closed.