Alen…

ALEN HABEK: sjećanje iz JNA 1988 godine: Bio sam operater na pzo topu 20/3 mm, sa joystikom za upravljanje.

Od malena sam volio avione, pa čak naravno sa šest, sedam godina htio biti i pilot, sve sam o njima znao, tako da mi je odgovaralo da budem u tom rodu vojske. Znao sam svaki model aviona, sakupljao sličice, postere… Ameri imaju f-16, Rusi Mig ovaj, Mig onaj, “mi“ galeb, jastreb, orao, g-4, Francuzi Miraže, Englezi Hariere. Obožavao sam i video igrice, dosta sam sa 15-16 godina visio u Luna-parku, potrošio brdo novaca (tatinih naravno) tako da sam imao „iskustvo“ upravljanja joystikom! Taj rod vojske kao da je izmišljen za mene i moje „sposobnosti“!

I onda, a to mi je bilo baš zanimljivo: evo mogu besplatno okretati top gore, dolje, lijevo, desno, pratiti i „gađati“, uzimati pretjecanje i te fore, tako da mi je baš dobro išlo!  Imali smo jednom terensku uzbunu i cijelu noć sam sjedio na topu čiji je motor morao raditi da bi sustav nišanjenja i joystik radili. Dakle, sjediš na kosilici za travu i čekaš „neprijateljske“ avione. No cijelu noć aviona nigdje. Nasloniš glavu na nišan, koji je bio oblikovan kao dalekozor i obložen gumom da ne žulja – i spavaš. Negdje pred jutro, kada više nisam mogao gledati (a u tadašnjoj vojsci možeš zaspati i stoječki) kažem svom prijatelju iz Hercegovine, doslovce:

Ma koji kur.. nas tu muče, što nam ne daju spavati, kada će mi to u životu trebati!

E moj Alene, mislio i ja tako, sve do onog momenta 01.10.91. kad je grunulo na Srđu, kada su djeca postajala ratnici, kada su rezervisti prestali biti urezervi, kada su moji kolege radio amateri postajali vezisti, kada je narod postao meta za ubijanje, a Grad kojim su se i oni hvalili, meta za vježbanje, ali bojevim strjeljivom…

NASTAVLJA SE

 

Series NavigationPoslije slave…Strijela 1M

Comments are closed.