Poslije slave…

Utihnula je glazba, pogasili se reflektori, razmontirale se bine, smotale ratne zastave, završeni su govori i brojenje šteta i učesnika. Bilo je lijepo i ponekad potresno. Ali – završena je proslava 20 godišnjice oslobođenja Dubrovnika i okolice. Meni uvijek izaziva gorčinu taj dio, kraj rata, taj 8 mjesec 1995 kada su pobili našu mladost na plaži. Čin zloče, prokletstva i neljudskosti, ubilački nagon barbara.

Ali dobro, mi smo slavili godišnjicu, sjetili se poginulih, držali govore, isticali barjake, skoro cijela vlada se skupila, a sve to uz neriješena pitanja o Prevlaci, Kleku, škojima itd, 20 godina kasnije. O povratu opljačkanog isto se nije previše pričalo. Ili nije nikako??

     Ma politika ko politika, sve sam sigurniji da je to vražja nauka. U svoj toj slavi i proslavama, kao i uvijek prije, nema mjesta onim malim zupčanicima, polugicama, kotačićima koji su prije 20 godina stajali na nekim zamišljenim crtama, zvanim granice, prije toga isprašivši došljake doma, što u vozilima, što u horizontali. Naravno, onim pravim, ne onim proizvedenim poslije rata.

E to me jedi… bio je tamo i pričao i onaj od dokumentacije, gospar Ante Nazor, koji do nas drži ko do lanjskog snijega, jer do danas nije s ovoga bloga pokupio ništa. A imao je ponešto… Nudilo se… ma nije imo kad.  Neću biti tako bezobrazan i reći da do nas i tako drže kao da nas nema, OSIM kad se ije, pije i trumpa!! Onda nas se sjete…

I zato, evo mali prilog, priča jednog kotačića, zupčanika, polugice –  jednog Alena koji se kao mali igrao jojstyckom, a kao veliki je istim alatićem mogao uništavati avione i ubiti podosta “žive sile”. Ali Alen nije iz Grada, Alen je malo podalje, tamo daleko negdje gdje je neki Bjelovar… I “Strijela” koju je mogao odapeti sa jojstyckom je došla otamo? Kuda, kako? Ma evo vam pa čitajte!

I hvala, Bjelovarci i svi drugi!

P.S. Sliku Strele M1 nisam našao na internetu, ali Alen je usliko…

NASTAVLJA SE

 

Series NavigationOd Bjelovara do DubrovnikaAlen…

Comments are closed.