Rat u Gradu

Poslije slave…

Utihnula je glazba, pogasili se reflektori, razmontirale se bine, smotale ratne zastave, završeni su govori i brojenje šteta i u?esnika. Bilo je lijepo i ponekad potresno. Ali – završena je proslava 20 godišnjice oslobo?enja Dubrovnika i okolice. Meni uvijek izaziva gor?inu taj dio, kraj rata, taj 8 mjesec 1995 kada su pobili našu mladost na plaži. ?in zlo?e, prokletstva i neljudskosti, ubila?ki nagon barbara.

Ali dobro, mi smo slavili godišnjicu, sjetili se poginulih, držali govore, isticali barjake, skoro cijela vlada se skupila, a sve to uz neriješena pitanja o Prevlaci, Kleku, škojima itd, 20 godina kasnije. O povratu oplja?kanog isto se nije previše pri?alo. Ili nije nikako??

     Ma politika ko politika, sve sam sigurniji da je to vražja nauka. U svoj toj slavi i proslavama, kao i uvijek prije, nema mjesta onim malim zup?anicima, polugicama, kota?i?ima koji su prije 20 godina stajali na nekim zamišljenim crtama, zvanim granice, prije toga isprašivši došljake doma, što u vozilima, što u horizontali. Naravno, onim pravim, ne onim proizvedenim poslije rata.

E to me jedi… bio je tamo i pri?ao i onaj od dokumentacije, gospar Ante Nazor, koji do nas drži ko do lanjskog snijega, jer do danas nije s ovoga bloga pokupio ništa. A imao je ponešto… Nudilo se… ma nije imo kad.  Ne?u biti tako bezobrazan i re?i da do nas i tako drže kao da nas nema, OSIM kad se ije, pije i trumpa!! Onda nas se sjete…

I zato, evo mali prilog, pri?a jednog kota?i?a, zup?anika, polugice –  jednog Alena koji se kao mali igrao jojstyckom, a kao veliki je istim alati?em mogao uništavati avione i ubiti podosta “žive sile”. Ali Alen nije iz Grada, Alen je malo podalje, tamo daleko negdje gdje je neki Bjelovar… I “Strijela” koju je mogao odapeti sa jojstyckom je došla otamo? Kuda, kako? Ma evo vam pa ?itajte!

I hvala, Bjelovarci i svi drugi!

P.S. Sliku Strele M1 nisam našao na internetu, ali Alen je usliko…

NASTAVLJA SE