Dr Jakša Raguž: in memoriam Šeren Ćatović I dio

   Jakša neumorno istražuje, a ja sa zahvalnošću prihvaćam dozvolu da na blogu ponešto objavim. Crtice i životopise ljudi o kojima malo ili ništa ne znamo, a koji su obilježili početak stvaranja i obranu Lijepe naše. Hvala, Jakša!

Dr. sc. Jakša Raguž

Hrvatski institut za povijest

In memoriam – povodom dvadesete obljetnice pogibije prvog dubrovačkog branitelja

ŠEREN ĆATOVIĆ    (20. IX. 1955. – 25. IX. 1991.)

             Dolazak jesenskih dana u Dubrovčanima svake godine budi tužna sjećanja na rujan 1991. i početak preteških dana, mjeseci i godina srpsko-crnogorske agresije u kojoj je poginulo oko 500 branitelja i civila, kako onih s šireg dubrovačkog područja, tako i iz drugih dijelova Hrvatske, BiH ali i iz drugih država svijeta. Prvi u tom tragičnom nizu koji je položio život za slobodu hrvatskog juga je naš sugrađanin Šeren Ćatović.

            Šeren se rodio 20. rujna 1955. u Trebinju od oca Ismeta i majke Safije. Do početka Domovinskog rata je kao inžinjer strojarstva radio u Tvornici ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP) „Nikola Mašanović“ u Dubrovniku, na mjestu glavnog inženjera. Sa suprugom Edinom živio je u Dubrovniku, u Liechsteinovoj ulici.

            U obrambene pripreme se uključio 16. svibnja 1991. kada su ga ispred općinskog Sekretarijata za narodnu obranu pozvali sekretar Miljenko Bratoš i Aljoša Nikolić. Sekretarijat je nastojao u Dubrovniku pokrenuti proizvodnju obrambenih sredstava. Naime najveći problem s kojim su se 1991. godine suočile dubrovačke obrambene strukture bio je nedostatak oružja i općenito oružanih tehničkih sredstava. U općini Dubrovnik nije bilo vojnih objekata iz kojih bi ih se moglo uzeti (vojarni JNA nije bilo, a skladište dubrovačke Teritorijalne obrane se nalazilo u okolici Trebinja!). Kako su druga hrvatska bojišta imala prioritet, malo toga se moglo dobiti iz Zagreba, Splita ili Ploča. Stoga je odlučeno da se pokrene vlastita proizvodnja oružja i vojne opreme i to kroz okupljanje pojedinaca voljnih uključiti se u obranu domovine, a dovoljno tehnički obrazovanih da se mogu prihvatiti zadatka izrade eksplozivnih sredstava, oružja i oruđa. Šeren Ćatović je bio bio baš takav. Iako po nacionalnosti Musliman/Bošnjak, bio je istinski domoljub pripravan staviti se u službu obrane Hrvatske.

            Tako se pristupilo izradi eksplozivnih naprava i to od eksplozivnih sredstava zaostalih u dubrovačkom podmorju iz Drugog svjetskog rata. Povlačeći se iz Dubrovnika 1944. godine postrojbe njemačkog Wehrmacht su u more pobacale desetine tona granata i mina. Sekretar Bratoš je angažirao instruktora ronjenja i pirotehničara – specijalistu za minsko-eksplozivna sredstva Aljošu Nikolića da okupi tim ronilaca i s njima izvadi što više tih mina i granata. Vađenje iz podmorja Gruža, Lokruma i Lopuda je počelo u svibnju 1991. Istovremeno Nikolić je, uvažavajući sirovine koje se imalo (izronjene mine i građevinski eksploziv „Vitezit“ koji se dobilo od hrvatskih struktura iz Srednje Bosne), osmislio više rješenja za proizvodnju bombi, protutenkovskih i protupješačkih mina.

            NASTAVLJA SE

Comments are closed.