Pogibija heroja Miljenka Bratoša VIII dio

Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA

3. Zapisnik Policijske uprave Dubrovnik o uzimanju izjave Bara Asanovića, od 18. svibnja 1992. godine    I dio

 Poznato mi je zbog čega sam pozvan da dam izjavu nakon obavljanja informativnog razgovora u svezi sa događajem kada je smrtno stradao Bratoš Miljenko iz Dubrovnika, i u svezi sa navedenim događajem mogu izjaviti sljedeće. Već od početka rata, točnije od rujna mjeseca 1991. god. skupa sa svojim mještanima na Gornjem Brgatu dobrovoljno sam se angažirao u obrani mjesta i područja na kojemu sam stanovao. Iz tog vremena upoznao sam i zapovjednika koji je imao položaje na Gornjem Brgatu, Dupcu i granici prema Ivanici, Čengija Eduarda, kao i Škobalj Džemala koji je također bio na tim položajima. Padom G. Brgata, Bosanke i Žarkovice ja sam skupa sa svojom porodicom, sinom Matkom, kao i sa Medi Tonćom došao u Grad kako bi se organizirano uključio u obranu Grada, isto kao dobrovoljac.

Dana 25. 10. 1991. godine u svezi sa pristupanjem obrani Grada ja sam u večernjim satima oko 21 sat ili nešto ranije sa svojim automobilom marke VW „Golf“ boje cigle, reg. oznaka DU 286 – 95, skupa sa svojim sinom Matkom i Medi Tonćom pošao na predio naše obrane „Orkanski visovi“ kako bi pronašao Čengija Eduarda i dogovorio sa njim gdje ću ja, Tonći i moj sin biti organizirani u obrani grada, obzirom da nitko od nas nije pripadao niti jednoj organiziranoj formaciji vojske u gradu, točnije mi smo bili dobrovoljci i kao takvi smo i ostali nakon povlačenja sa Brgata. Sa zapovjednikom obrane na „Orkanskim visovima“ Čengija Eduardom ja sam se pred odlazak kod njega sa istim dogovorio da ću doći kod njega što sam tada i učinio. Dolaskom na taj položaj, gdje je Čengija bio, zaustavio sam automobil i otišao sa njim razgovarati, dok su moj sin Matko i Tonći ostali mene čekati u automobilu, kojeg sam parkirao nedaleko od kuće u ulici Bruna Bušića, nedaleko od kuće u kojoj je bio Čengija.

Nakon obavljenog razgovora sa Čengijom ja sam se vratio u automobil i zatim se uputio u pravcu ulice Petra Krešimira IV., kako bi otišli na spavanje kod mog zeta Guca Stijepa, gdje smo svo troje spavali. Dolaskom na raskrižje kojim se ide prema hotelu „Belvedere“ i hotelu „Argentina“ – „Excelsior“ te Žarkovicu – Bosanku, primjetio sam da su na putu – raskrižju dvije uniformirane osobe postavljene tako da je jedan bio na putu Petra Krešimira IV. sa desne strane gledajući iz pravca grada, a drugi na spoju ul. Petra Krešimira IV. i starog puta za izlazak na magistralu prema Žarkovici na lijevoj strani. Uz ovo raskrižje nalazi se i proširenje sa lijeve strane gledano iz pravca grada na kojem je bilo nekoliko vozila koje marke ja nisam mogao razaznati iz razloga što sam vozio pod pozicionim svjetlima, a već u to vrijeme nije bilo ulične rasvjete. Dolaskom do ovog mjesta kojeg sam opisao, uniformirana osoba sa desne strane koja se nalazila na cesti zaustavio nas je i sa rukom pokazivao smijer upućivanja na parkiralište, što sam ja poslušao i zatim parkirao automobil na parkiralište. U momentu zaustavljanja, što mi je promaklo, pristupio mi je sa moje strane, jer sam ja vozio, Džemal Škobalj kojeg poznajem još sa Brgata, pitajući me ko sam i gdje idem, te odakle dolazim. Ja sam mu rekao da dolazim sa sastanka sa Čengijom, te da idem skupa sa sinom i Tonćom spavati kod svog zeta. Po zaustavljanju na parkiralištu svo troje smo izašli iz automobila ostavši kraj istog. U tom momentu, ne znam točno koliko je bilo sati, ali negdje poslije 21 sat iz pravca grada dolazilo je jedno vozilo za koje mislim da se radilo o vozilu marke „Škoda“ kojega su na isti način zaustavili obadvoje pripadnika HV, naredivši istom parkiranje kod mene na parkiralištu lijevo.

NASTAVLJA SE

Series NavigationPogibija heroja Miljenka Bratoša VII dioPogibija heroja Miljenka Bratoša IX dio

Comments are closed.