Pogibija heroja Miljenka Bratoša VIII dio
Dr.sc. JAKÅ A RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOÅ A
3. Zapisnik Policijske uprave Dubrovnik o uzimanju izjave Bara Asanovi?a, od 18. svibnja 1992. godine   I dio
 Poznato mi je zbog ?ega sam pozvan da dam izjavu nakon obavljanja informativnog razgovora u svezi sa doga?ajem kada je smrtno stradao Bratoš Miljenko iz Dubrovnika, i u svezi sa navedenim doga?ajem mogu izjaviti sljede?e. Ve? od po?etka rata, to?nije od rujna mjeseca 1991. god. skupa sa svojim mještanima na Gornjem Brgatu dobrovoljno sam se angažirao u obrani mjesta i podru?ja na kojemu sam stanovao. Iz tog vremena upoznao sam i zapovjednika koji je imao položaje na Gornjem Brgatu, Dupcu i granici prema Ivanici, ?engija Eduarda, kao i Å kobalj Džemala koji je tako?er bio na tim položajima. Padom G. Brgata, Bosanke i Žarkovice ja sam skupa sa svojom porodicom, sinom Matkom, kao i sa Medi Ton?om došao u Grad kako bi se organizirano uklju?io u obranu Grada, isto kao dobrovoljac.
Dana 25. 10. 1991. godine u svezi sa pristupanjem obrani Grada ja sam u ve?ernjim satima oko 21 sat ili nešto ranije sa svojim automobilom marke VW „Golf“ boje cigle, reg. oznaka DU 286 – 95, skupa sa svojim sinom Matkom i Medi Ton?om pošao na predio naše obrane „Orkanski visovi“ kako bi pronašao ?engija Eduarda i dogovorio sa njim gdje ?u ja, Ton?i i moj sin biti organizirani u obrani grada, obzirom da nitko od nas nije pripadao niti jednoj organiziranoj formaciji vojske u gradu, to?nije mi smo bili dobrovoljci i kao takvi smo i ostali nakon povla?enja sa Brgata. Sa zapovjednikom obrane na „Orkanskim visovima“ ?engija Eduardom ja sam se pred odlazak kod njega sa istim dogovorio da ?u do?i kod njega što sam tada i u?inio. Dolaskom na taj položaj, gdje je ?engija bio, zaustavio sam automobil i otišao sa njim razgovarati, dok su moj sin Matko i Ton?i ostali mene ?ekati u automobilu, kojeg sam parkirao nedaleko od ku?e u ulici Bruna Buši?a, nedaleko od ku?e u kojoj je bio ?engija.
Nakon obavljenog razgovora sa ?engijom ja sam se vratio u automobil i zatim se uputio u pravcu ulice Petra Krešimira IV., kako bi otišli na spavanje kod mog zeta Guca Stijepa, gdje smo svo troje spavali. Dolaskom na raskrižje kojim se ide prema hotelu „Belvedere“ i hotelu „Argentina“ – „Excelsior“ te Žarkovicu – Bosanku, primjetio sam da su na putu – raskrižju dvije uniformirane osobe postavljene tako da je jedan bio na putu Petra Krešimira IV. sa desne strane gledaju?i iz pravca grada, a drugi na spoju ul. Petra Krešimira IV. i starog puta za izlazak na magistralu prema Žarkovici na lijevoj strani. Uz ovo raskrižje nalazi se i proširenje sa lijeve strane gledano iz pravca grada na kojem je bilo nekoliko vozila koje marke ja nisam mogao razaznati iz razloga što sam vozio pod pozicionim svjetlima, a ve? u to vrijeme nije bilo uli?ne rasvjete. Dolaskom do ovog mjesta kojeg sam opisao, uniformirana osoba sa desne strane koja se nalazila na cesti zaustavio nas je i sa rukom pokazivao smijer upu?ivanja na parkiralište, što sam ja poslušao i zatim parkirao automobil na parkiralište. U momentu zaustavljanja, što mi je promaklo, pristupio mi je sa moje strane, jer sam ja vozio, Džemal Å kobalj kojeg poznajem još sa Brgata, pitaju?i me ko sam i gdje idem, te odakle dolazim. Ja sam mu rekao da dolazim sa sastanka sa ?engijom, te da idem skupa sa sinom i Ton?om spavati kod svog zeta. Po zaustavljanju na parkiralištu svo troje smo izašli iz automobila ostavši kraj istog. U tom momentu, ne znam to?no koliko je bilo sati, ali negdje poslije 21 sat iz pravca grada dolazilo je jedno vozilo za koje mislim da se radilo o vozilu marke „Škoda“ kojega su na isti na?in zaustavili obadvoje pripadnika HV, naredivši istom parkiranje kod mene na parkiralištu lijevo.
NASTAVLJA SE
