Pogibija heroja Miljenka Bratoša VII dio

Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA

2. Zapisnik Okružnog suda u Dubrovniku o ispitivanju svjedoka Ninoslava Sertića, od 27. listopada 1991. godine

             U svojstvu pripadnika rezervnog sastava MUP-a PU Dubrovnik ja sam pripadnik jedinice koja je sa položaja došla u grad Dubrovnik sa zadatkom da kontrolira određeni dio Ploča. Dana 25. listopada ove godine ja sam od svog zapovjednika, a zajedno sa Džemalom Škobalj dobio zadatak, a prema rasporedu stražarskih mjesta, imajući pri tom u vidu vojnu proceduru i zakone koji vladaju u ratnim uvjetima, kao i policijski sat koji je na snazi u gradu Dubrovniku, da kontroliramo odnosno vršimo kontrolu prometa na putu Petra Krešimira IV., na križanju puteva u pravcu izlaska na JTC i u pravcu hotela „Belvedere“. Naš zadatak, o kojemu ja se sada ne bi mogao detaljno izjašnjavati zbog ratnih prilika i vojne tajne, je bio da vraćamo sva vozila koja bi se putem Petra Krešimira IV. kretala u navedenim pravcima a to radi sigurnosti ovog dijela grada Dubrovnika. I ja i Džemal Škobalj bili smo naoružani s tim što sam ja imao mađarski kalašnjikov a Džemal Škobalj sa puškomitraljezom cal. 7,62, s tim što smo imali i radio – stanicu da bi bili stalno u kontaktu sa svojim predpostavljenim radi svih konzultacija. Naša smjena na odnosnom stražarskom mjestu je bila od 20,00 do 24,00 sata a koliko je meni poznato u gradu Dubrovniku odnosnog dana policijski sat je nastupao sa samim sumrakom.

            Negdje iza 21,00 sat mi smo u kratkom razdoblju vršili kontrolu tri osobna vozila, a radilo se o vozilima marke „Golf“, marke „Renault 5“ i „Zastava 850“. Po dogovorenoj proceduri kontrole tih vozila je vršena na način da bi ja ta vozila skrenuo na jedno proširenje koje se nalazilo sa lijeve strane puta Petra Krešimira IV. dok bi Džemal Škobalj stajao sa strane vršeći kontrolu puta, i imajući nadzor nadamnom prilikom vršenja kontrole vozila. Nakon što sam izvršio kontrolu i vozača i putnika u automobilu marke „Golf“ ja sam pristupio kontroli dokumenata i automobila u onom osobnom automobilu marke „Renault 5“, a tada sam čuo, odnosno vidio da mi Džemal Škobalj dava znak rukom da iz pravca vatrogasaca nailazi još jedno vozilo. Napominjem da je tada već bio mrak i da su se vozila kretala bez svjetala zbog zamračenja.

Na uobičajen način ja sam tom vozilu dao znak rukom da skrene na ono proširenje s lijeve strane puta a vidio sam da i Džemal vozaču tog vozila rukom dava znak da skrene i zaustavi se na proširenju s lijeve strane puta. Koliko se ja sad mogu sjetiti ja sam se tada nalazio na asfaltnom kolniku onog puta na dijelu na kojemu je bila iscrtana horizontalna signalizacija u obliku onih bjelih strjelica koje su označavale obavezan smjer kretanja vozača. Ono nailazeće vozilo išlo je primjerenom brzinom u danim uvjetima, odnosno polako, i ja sam zbog toga imao dojam da će se to vozilo na naše znakove zaustaviti i postupati u skladu sa našim uputama i signalizacijom koje smo ja i Džemal vršili rukama da vozilo skrene na ono proširenje.

Međutim, odjetnom to vozilo se počelo naglo ubrzano kretati, tj.vozač tog vozila je naglo dao gas prema naprijed. Ja sam odmah počeo vikati i to više puta „Stoj, stani“ a ujedno sam mahao i rukama davajući znak vozaču tog vozila da se zaustavi. Siguran sam da je vozač tog vozila mogao primjetiti i mene i Džemala jer je prošao mimo mene na udaljenosti od niti jednog metra. U tom trenutku ja sam se nalazio na kolničkoj traci na kojoj se nalazila horizontalna signalizacija u obliku bijele strjelice koja je pokazivala obavezan smjer kretanja vozila u pravcu hotela „Belvedere“ s tim što sam se nalazio u blizini središnje linije i one bjele strjelice, dok se Džemal nalazio na istoj kolničkoj traci ali uz desni rub te trake u blizini one zaštitne željezne ograde, može se reći nasuprot meni. Kada je ono vozilo prošlo mimo nas na prije opisan način ja sam čuo rafal a tada se ono vozilo nalazilo na samom križanju tj. na onom mjestu gdje se jedan kolnički odvaja u pravcu JTC, a drugi u pravcu hotela „Belvedere“, potrčao sam prema vozilu, auto se zaustavilo, ali je bilo pod punim gasom a ja sam otvorio naglo vrata vozača spreman na eventualni otpor vozača. Upalila su se svjetla od vozila u autu i to ona unutrašnja svjetla koja se pale otvaranjem vrata, i tada sam ugledao jednu mušku osobu obučenu u maskirno odjelo. Ta osoba je imala desnu ruku u blizini onog sjedišta za suvozača na kojemu se nalazila automatska sačmarica „Šat – gan“. Ta osoba mi je rekla: „Ja sam Miljenko Bratoš, sekretar Sekretarijata narodne obrane općine Dubrovnik“.

Odmah zatim ja sam radio vezom obavijestio svog predpostavljenog i dobio sam instrukciju da se isti odmah prebaci u MC Dubrovnik i ja i oni vozači koji su bili zaustavljeni na onom proširenju ovu osobu u onaj žuti „Golf“  koji ga je nakon toga prebacio u bolnicu. Radilo se o „Golfu“ koji je bio na onom proširenju sa lijeve strane kojim je upravljao neki Baro sa Brgata i nad kojim „Golfom“ smo mi već bili izvršili kontrolu. Prije toga, da bi onaj „Golf“ povrijeđenog mogao odvesti u MC Dubrovnik bilo je neophodno pomaknuti vozilo u kojem se nalazila osoba koja se meni predstavila kao Miljenko Bratoš pa smo mi to vozilo pomakli na ono proširenje, a ja sam tada vidio da se ona automatska sačmarica nalazi između prednjeg sjedišta sa cijevi uperenom u pravcu vrata od suvozača.

Kada se vozač onog „Golfa“ po imenu Baro vratio iz bolnice on je nama predao pištolj marke „Zastava“ duga devetka i rekao da je taj pištolj zatekao u svom automobilu i da je najvjerovatnije pripadao onoj povrijeđenoj osobi koju je vozio u bolnicu. Taj pištolj smo onda stavili u blizini one automatske sačmarice tj. u vozilo one osobe koja mi se predstavila kao Miljenko Bratoš a radilo se o vozilu marke „Golf“ bijele boje. Nakon toga ja sam nastavio sa vršenjem kontrole onog automobila marke „Renault 5“.

            Kategorički tvrdim da ja ni Džemal Škobalj odnosnog dana nismo uopće konzumirali alkohol jer to ni inače ne činimo a pogotovo u ovakvim prilikama.

            Na poseban upit svjedok iskazuje:

            Siguran sam da je vozač onog bijelog „Golfa“ koji mi se predstavio kao Miljenko Bratoš vidio da mu ja i Džemal davamo one znakove da zaustavi vozilo i skrene na ono proširenje sa lijeve strane puta jer smo i njegovo vozilo zaustavili na uobičajeni način tj. ja bih dijelom iskoračio ispred vozila davajući znakove vozaču što da radi.

To je sve što mogu da izjavim.

NASTAVLJA SE

Series NavigationPogibija heroja Miljenka Bratoša VI dioPogibija heroja Miljenka Bratoša VIII dio

Comments are closed.