Pogibija heroja Miljenka Bratoša V dio

Dr.sc. JAKŠA RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOŠA

 „… Svi smo mi bili dosta nervozni i iznureni, šutjeli smo. Netko od nas je šetao po prostoriji a netko je sjedio. Ja sam imao automatsku pušku tipa „Kalašnjikov“ i tu sam pušku odložio na onaj stol a siguran sam da je puška bila zakočena jer sam ja tu naviku stekao od prvog dana rata. Čini mi se da je za stolom sjedio pok. Mehić Salih, a kao što sam već rekao svak od nas je vodio svoju brigu pa nismo obraćali pažnju jedan na drugog. Odjednom ja sam čuo da je Mehić Salih počeo nešto govoriti a i psovao je koliko sam ja uspio razumjeti, bio je razočaran što smo se povukli s Bosanke tj. nije bio zadovoljan što smo napustili položaj. Kada sam se okrenuo u njegovom pravcu u onom polumraku ja sam vidio da on u rukama onaj moj automat a da se usta cijevi nalaze u njegovim ustima. Čuo sam kad je je otprilike rekao „Pucat ću, ubijte me“. Ja sam odmah rekao da ostavi pušku, da što radi i htio sam mu oduzeti pušku. Međutim, u trenutku kada sam ja uhvatio zadnji dio puške došlo je do ispaljivanja metka. Ja se sada doista ne mogu izjasniti da li je u tom trenutku pok. Mehić Salih držao ruku na obaraču a ne mogu se izjasniti i o tome za koji točno dio puške sam ja stavio svoju ruku da bi je istrgnuo od pok. Mehića. Ponovo ističem da se to dogodilo momentalno, da je prostorija bila zamračena i da je u njoj bila slaba vidljivost i da smo svi mi bili već potreseni zbog povlačenja sa Bosanke. Jako mi je žao što je došlo do ovoga i za mene nema veće kazne od smrti pok. Salih Mehića pa još jednom ponavljam da je on bio najbolji borac i da sam se ja s njim od prvog dana rata dobro slagao…“

 … i opet na slobodi

Policija je vrlo brzo došla na mjesto ubojstva i načinila uviđaj. Svjedok Antun Tomaš je policajcima ubistvo prikazao na vrlo sličan način kao i Škobalj u citiranom iskazu, potvrdivši da između Mehića i Škobalja nije bilo sukoba. Policija ni ovaj put nije Škobalja privela već je otišao na bojište. Tek tjedan dana iza toga, 15. studenog policija je uhitila Škobalja i pokrenula službenu proceduru – uzela službenu izjavu, Okružnom javnom tužiteljstvu podnijela krivičnu prijavu zbog ubojstva i privela ga istražnom sucu na Okružnom sudu. Međutim, nakon što ga je ispitao, istražni sudac je smatrajući da nema osnove za određivanje pritvora, Škobalja odmah pustio na slobodu. Ogorčen što je ubojica dvojice branitelja opet na slobodi zapovjednik obrane Dubrovnika pukovnik Nojko Marinović je načelniku PU Dubrovnik Đuri Kordi uputio protest zatraživši da se Škobalj zatvori i protiv njega pokrene pravosudni postupak. PU se ogradila od ovog slučaja odgovorivši da su oni svoj dio posla odradili, te da je vođenje krivičnog postupka u nadležnosti Okružnog javnog tužitelja. Glede pravosudnog postupka za ubojstvo Bratoša istražni sudac Okružnog suda Dubrovnik je 25. studenog 1991. Okružnom javnom tužilaštvu dostavilo zapisnik o očevidu, zapisnik o pregledu tijela pokojnika te zapisnike o ispitivanju Džemala Škobalja i Ninoslava Sertića. Na tome su privremeno stala oba pravosudno – istražna postupka.

 Pravosudni postupak

Početkom 1992. godine oformljeno je Vojno tužiteljstvo Split koje je u veljači u svoju nadležnost preuzelo oba slučaja jer je počinitelj smatran pripadnikom HV-a. Međutim prolazili su mjeseci a da istrage nisu nastavljane, što je posebice u slučaju Bratoša izazivalo nezadovoljstvo u Dubrovniku jer u javnosti nije bilo nikakvih službenih obavijesti. Stoga je 24. travnja 1992. dubrovačko Izvršno vijeće od Vojnog tužiteljstva Split zatražilo izvješće o rezultatima istrage o pogibiji Bratoša, pozivajući se na to da je on bio njihov član. Ovaj zahtjev je ponovno pokrenuo istragu tijekom koje je 1992. godine ispitan dio svjedoka, a od PU Dubrovnik zatraženo prikupljanje drugih relevatnih podataka. Nakon toga istraga je opet zastala. Tijekom idućih godina malo je novoga urađeno. Na kraju je na osnovu prikupljenih podataka zamjenik Vojnog istražnog odvjetnika 1994. godine procijenio da je pogibija Miljenka Bratoša bila nesretan slučaj u psihozi rata, te odlučio da se istraga okonča a spis stavi ad acta. Slično je prošla i istraga o pogibiji Saliha Mehića. Na kraju je Vojni sud u Splitu 1993. godine donio odluku o obustavi krivičnog postupka i to na osnovu Zakona o oprostu od djela počinjenih u ratu koji je u rujnu 1992. donio Sabor. Kako je ovaj događaj bio u uskoj vezi sa ratom potpadao je pod taj Zakon. U međuvremenu je Džemal Škobalj otišao i iz Dubrovnika i iz Hrvatske. Prema evidenciji ranjenika muslimanske vjere i bošnjačke nacionalnosti koji su liječeni u splitskoj bolnici Firule, a koje je objavio general Slobodan Praljak, Škobalj je 3. travnja 1992. bio ranjen kao pripadnik 116. brigade HV. U opasci stoji da je posjedovao i iskaznicu o pripadnosti HOS-u. Njegova daljnja sudbina nije poznata.

 

Series NavigationPogibija heroja Miljenka Bratoša IV dioPogibija heroja Miljenka Bratoša VI dio

Comments are closed.