Pogibija heroja Miljenka Bratoša V dio
Dr.sc. JAKÅ A RAGUŽ: SMRT MILJENKA BRATOÅ A
 „… Svi smo mi bili dosta nervozni i iznureni, šutjeli smo. Netko od nas je šetao po prostoriji a netko je sjedio. Ja sam imao automatsku pušku tipa „Kalašnjikov“ i tu sam pušku odložio na onaj stol a siguran sam da je puška bila zako?ena jer sam ja tu naviku stekao od prvog dana rata. ?ini mi se da je za stolom sjedio pok. Mehi? Salih, a kao što sam ve? rekao svak od nas je vodio svoju brigu pa nismo obra?ali pažnju jedan na drugog. Odjednom ja sam ?uo da je Mehi? Salih po?eo nešto govoriti a i psovao je koliko sam ja uspio razumjeti, bio je razo?aran što smo se povukli s Bosanke tj. nije bio zadovoljan što smo napustili položaj. Kada sam se okrenuo u njegovom pravcu u onom polumraku ja sam vidio da on u rukama onaj moj automat a da se usta cijevi nalaze u njegovim ustima. ?uo sam kad je je otprilike rekao „Pucat ?u, ubijte me“. Ja sam odmah rekao da ostavi pušku, da što radi i htio sam mu oduzeti pušku. Me?utim, u trenutku kada sam ja uhvatio zadnji dio puške došlo je do ispaljivanja metka. Ja se sada doista ne mogu izjasniti da li je u tom trenutku pok. Mehi? Salih držao ruku na obara?u a ne mogu se izjasniti i o tome za koji to?no dio puške sam ja stavio svoju ruku da bi je istrgnuo od pok. Mehi?a. Ponovo isti?em da se to dogodilo momentalno, da je prostorija bila zamra?ena i da je u njoj bila slaba vidljivost i da smo svi mi bili ve? potreseni zbog povla?enja sa Bosanke. Jako mi je žao što je došlo do ovoga i za mene nema ve?e kazne od smrti pok. Salih Mehi?a pa još jednom ponavljam da je on bio najbolji borac i da sam se ja s njim od prvog dana rata dobro slagao…“
 … i opet na slobodi
Policija je vrlo brzo došla na mjesto ubojstva i na?inila uvi?aj. Svjedok Antun Tomaš je policajcima ubistvo prikazao na vrlo sli?an na?in kao i Å kobalj u citiranom iskazu, potvrdivši da izme?u Mehi?a i Å kobalja nije bilo sukoba. Policija ni ovaj put nije Å kobalja privela ve? je otišao na bojište. Tek tjedan dana iza toga, 15. studenog policija je uhitila Å kobalja i pokrenula službenu proceduru – uzela službenu izjavu, Okružnom javnom tužiteljstvu podnijela krivi?nu prijavu zbog ubojstva i privela ga istražnom sucu na Okružnom sudu. Me?utim, nakon što ga je ispitao, istražni sudac je smatraju?i da nema osnove za odre?ivanje pritvora, Å kobalja odmah pustio na slobodu. Ogor?en što je ubojica dvojice branitelja opet na slobodi zapovjednik obrane Dubrovnika pukovnik Nojko Marinovi? je na?elniku PU Dubrovnik ?uri Kordi uputio protest zatraživši da se Å kobalj zatvori i protiv njega pokrene pravosudni postupak. PU se ogradila od ovog slu?aja odgovorivši da su oni svoj dio posla odradili, te da je vo?enje krivi?nog postupka u nadležnosti Okružnog javnog tužitelja. Glede pravosudnog postupka za ubojstvo Bratoša istražni sudac Okružnog suda Dubrovnik je 25. studenog 1991. Okružnom javnom tužilaštvu dostavilo zapisnik o o?evidu, zapisnik o pregledu tijela pokojnika te zapisnike o ispitivanju Džemala Å kobalja i Ninoslava Serti?a. Na tome su privremeno stala oba pravosudno – istražna postupka.
 Pravosudni postupak
Po?etkom 1992. godine oformljeno je Vojno tužiteljstvo Split koje je u velja?i u svoju nadležnost preuzelo oba slu?aja jer je po?initelj smatran pripadnikom HV-a. Me?utim prolazili su mjeseci a da istrage nisu nastavljane, što je posebice u slu?aju Bratoša izazivalo nezadovoljstvo u Dubrovniku jer u javnosti nije bilo nikakvih službenih obavijesti. Stoga je 24. travnja 1992. dubrova?ko Izvršno vije?e od Vojnog tužiteljstva Split zatražilo izvješ?e o rezultatima istrage o pogibiji Bratoša, pozivaju?i se na to da je on bio njihov ?lan. Ovaj zahtjev je ponovno pokrenuo istragu tijekom koje je 1992. godine ispitan dio svjedoka, a od PU Dubrovnik zatraženo prikupljanje drugih relevatnih podataka. Nakon toga istraga je opet zastala. Tijekom idu?ih godina malo je novoga ura?eno. Na kraju je na osnovu prikupljenih podataka zamjenik Vojnog istražnog odvjetnika 1994. godine procijenio da je pogibija Miljenka Bratoša bila nesretan slu?aj u psihozi rata, te odlu?io da se istraga okon?a a spis stavi ad acta. Sli?no je prošla i istraga o pogibiji Saliha Mehi?a. Na kraju je Vojni sud u Splitu 1993. godine donio odluku o obustavi krivi?nog postupka i to na osnovu Zakona o oprostu od djela po?injenih u ratu koji je u rujnu 1992. donio Sabor. Kako je ovaj doga?aj bio u uskoj vezi sa ratom potpadao je pod taj Zakon. U me?uvremenu je Džemal Å kobalj otišao i iz Dubrovnika i iz Hrvatske. Prema evidenciji ranjenika muslimanske vjere i bošnja?ke nacionalnosti koji su lije?eni u splitskoj bolnici Firule, a koje je objavio general Slobodan Praljak, Å kobalj je 3. travnja 1992. bio ranjen kao pripadnik 116. brigade HV. U opasci stoji da je posjedovao i iskaznicu o pripadnosti HOS-u. Njegova daljnja sudbina nije poznata.
