Rat u Gradu

Pomo? iseljeništva II dio

nastavak, by Miše Galjuf, sje?anj 1996.  II DIO

A Nikola je sve to vrijeme, od jeseni 91. do ljeta 92., organizirao i vodio aktivnosti na promidžbi Hrvatske i na prikupljanju pomo?i. Putem izložaba slika, prikazivanja video-zapisa ratnih stradanja, napisa u novinama, emisija na radiju i televiziji, kao i obilaženjem potencijalnih donatora, Nikola je uz pomo? svojih prijatelja iz društva “Croazija”, Hrvata i Talijana, uspio zadobiti široku potporu javnosti za akciju skupljanja pomo?i. Ostvario je odli?nu suradnju s gradskim vlastima, a policijska uprava Padove stavila mu je na raspolaganje veliku prostoriju od preko 200m2 za prikupljanje, skladištenje i pakiranje humanitarne pomo?i. A pomo? su donosili ne samo pojedinci, nego su u to bila uklju?ena poduze?a, ?ak i škole.

U razdoblju od konca prosinca 1991. do konca ožujka 1992. Nikola je uputio pet pošiljaka raznovrsne pomo?i prognanim Župljanima, a ona se sastojala od hrane, odje?e i higijenskih potrepština. Iako je Odbor primao i druge donacije – najviše od Ureda za prognanike i Crvenog križa, kao i jednu pošiljku iz Njema?ke zahvaljuju?i trudu obitelji Marega – pomo? koja je stizala iz Padove bila je najraznovrsnija i omogu?avala je Odboru provedbu brojnih raspodijela. Kad se njegova aktivnost uspješno razvila Nikola nas je mogao pitati što nam je najpotrebnije da bi organizirao posebnu akciju. Predložili smo da to budu pelene za djecu. I doista, idu?a pošiljka sastojala se pretežno od pelena i hrane za djecu. Bili smo u prigodi prirediti dvije posebne podjele ove pomo?i, koja je bila posebno dragocijena roditeljima male djece u uvjetima u kojima smo se tad svi nalazili.

Nikola nije puno pri?ao o svom radu, pa ni za Uskrs 1992. kad je došao u Grad. Obišao je svojtu i prijatelje, a bio je i u Crvenom križu, pod ?ijim se okriljem odvijala naša aktivnost. Skupa smo “skakali” po zidinama da bi snimio ratne rane na krovovima Grada i položaje od Bosanke do Žarkovice, s kojih su još prijetili ?etnici. Nakon uvida u rad Odbora samo nam je potvrdio da je organizacija posla s naše strane uredna i da je opravdala njegova o?ekivanja.

Nešto više o njegovu radu moglo se doznati tek po povratku Nikolinih roditelja, koji su bili u njega u izbjeglištvu od konca studenoga 91. do sredine ljeta 92. godine. Nikolin stan je od izbijanja agresije na Hrvatsku bio okupljalište malobrojnih Hrvata u Padovi, svojevrsni stožer odakle su se vodile aktivnosti za Hrvatsku, a bio je i privremeni dom za znane i neznane sunarodnjake koji bi se zatekli u ovom gradu. Nikola je doslovno danono?no radio na promidžbi Hrvatske. Po?etkom prosinca 1991. organizirao je konferenciju za novinare i govorio o ratu u Hrvatskoj, bilo je nazo?no šest televizijskih ekipa. Na Badnje ve?e 1991. emitiran je na televiziji poseban razgovor s njim, a imao je i više nastupa na radiju. Sredinom prosinca 1991. bio je u Zagrebu na ?elu izaslanstva društva “Croazia”, prigodom ?ega je u organizaciji državnog protokola dogovarao daljnje aktivnosti u ministarstvima vanjskih poslova, informiranja i iseljeništva, te u Saboru i u Matici iseljenika.

NASTAVLJA SE