Rat u Gradu

MIÅ LJENJA

ANTUN PER?IN – PERI:

   Jako je teško ne komentirati 1.300 branitelja grada i sam sam dobio medalju i to mi je jedino što sam dobio u ovome ratu, ni spomenicu nemam. Ina?e sam jedan od šest – sedam ljudi koji su u Sustjepanu proveli 8 mjeseci, od po?etka do kraja i sam sam bio iznena?en kako to da ljudi sa strane koji su branili grad nisu dobili medalje, me?utim nisam na tome stao ve? sam se obratio nekim zapovijednicima i digao glas za te ljude. Me?utim dobio sam odgovor da ?e biti nagra?ene postrojbe, svi poginuli a da je jednostavno nemogu?e bilo do?i do svih imena i sakupiti sve te ljude na postrojavanju, da je to nemogu?e i da se i u Vvukovaru postrojavala samo Vukovarska brigada, a Vukovar je branilo na stotine dragovoljaca iz ?itave Hrvatske. Nekako mi se taj odgovor u po?etku u?inio ispraznim ali po?injem razmišljati o svim ljudima od po?etka rata i sjetim se jednog iz Makarske kojemu je na Ljuba?u dva metra od mene tromblonom razneseno lice, ja mu ni dan danas ime neznam, zvali smo ga Makara, sjetih se Žu?a i Preja sa Å irokog brijega, Žu?o je kasnije poginuo i njima znam samo nadimke, sjetih se jednog žutog Zagrep?anina njemu je metak raznio uho, to su samo neki kojih sam se sjetio da su ranjeni iz razdoblja do po?etka 01.11., naravno u Sustjepanu su bili Velikogori?ani, pa jedna mala grupica Zagreb?ana pa ova velika grupa Sinjana koja je jako stradala 06.12. i imala dva poginula i šest sedam ranjenih, istina svaka dodjela odli?ja, medalja, spomenica, ?inova sa sobom donosi i jednu vrstu nepravde prema nekome…

     Ali klju?no je pitanje dali se ta nepravda može ispravljati omalovažavanjem tih ljudi koji su se postrojili na Stradunu, dali ja koji nemam spomenicu domovinskog rata imam pravo napadati sve koji je imaju, dali ja imam pravo napadati sve ljude sa ordenima i ?inovima zato što ih ja nemam i što me to uop?e ne interesira u životu? Mislim da je taj put pogrešan jer kada netko omalovažava broj od 1.300 ljudi me?u kojima sam i ja, omalovažava i Dubrovnik i svu njegovu tragediju, ja sam progutao taj broj od 1.300 da Dubrovnik ne postane grad slu?aj, da se mi branitelji ne po?nemo klati izme?u sebe, a drugi sa strane ?e re?i: Pogledaj Dubrov?ana kukavica nabili su broj branitelja samo da pokažu da su oni obranili grad. Potpuna je istina da su Dubrov?ani obranili grad ali uz pomo? svih grupa ljudi koji su iz svih krajeva Hrvatske pristizali dragovoljno da nam u nekim periodima poja?aju smjene, osnaže nas sa moralom, oružjem – kojeg stvarno nismo imali i naravno svojom hrabroš?u, ali Dubrov?ani su stalno bili tu i oni su ti koji su obranili grad. Nije Dubrovnik branjen samo na Belvederu, Sr?u i Sustjepanu, tu su na stotine hrabrih ljudi iz Dubrovnika koji su u po?etku uz lova?ke puške držali seoske straže na prostoru od Stona do Konavala, puno je ljudi pružalo nekakav otpor gotovo sa ni?im, tukli su nas sa svih strana, nisi ni znao što ti pada oko glave, pa su opet neko vrijeme ljudi izdržali, ginuli, ranjavani u rebatinkama i nikada nisu zavedeni kao vojnici, sjetimo se Marija Pezija, Hamdije i društva sa Bosanke koji su živote položili, sjetimo se poginulih na Osojniku, Ljuba?u, Slanome, Konavlima, Župi, kasnije Vukovi?ima, Kala?ur?evi?ima itd itd. I upravo zbog svih naših žrtava i njihovih roditelja mi ne smijemo danas re?i da nas nije bilo 1.300, bilo nas je od Stona do Konavala puno više, sigurno a dali se netko “krivi” pojavio na postrojavanju, pa naravno da jest, dali su pravi ispali sa popisa pa naravno da jesu, dok je svijeta biti ?e i nepravde, ali nepravda se ne?e riješiti novom nepravdom, ja sam osobno protiv bilo kakvih popisa jer ako jednog ?ovjeka zaboraviš – bacaš mrlju na ?itav popis. Danas ni svi moji poginuli suborci nemaju ni isti medijski tretman, za pola njih Dubrovnik nikada nije ni ?uo ali to ne zna?i da ja imam pravo staviti uop?e u usta ijednoga od njih da bih pokušao ispraviti tu neravnotežu prema ovome drugome, ne mogu ja danas zbog toga što sam proveo osam mjeseci u Sustjepanu re?i da su ostali branitelji, ovakvi ili onakvi, to nosiš u sebi ali nitko od nas nema pravo vrije?ati bilo koga…

     Mislim da sam pogodio bit onoga što vam svima želim poru?iti, stanimo malo na loptu, zaustavimo svoje ego tripove, naša istina nije jedina istina, ja koji sam u po?etku bio u brdima u Du primorju ne mogu govoriti što je proživio onaj na 300m od mene, a kamoli onaj u Slanome, Osojniku, Konavlima, Brgatu, Župi, tu ima puno, puno pojedina?nih situacija hrabrosti, tragedija i stradavanja, zato budimo jako oprezni.

Pozdrav!