Rat za Vukoviće

     Ja sam se opet vratio gore da vidim da nije ranjen ali ga nisam našao, odlučili smo se vratiti u selo jer nismo imali šatorska krila da ponesemo pokojne Obuljena i Šemana, a i da vidimo da se Vlaho nije vratio u selo. Kad smo došli u selo rekli smo da smo našli Obuljena i Šemana, pitali smo jeli Vlaho došao, a oni nam kažu da nije dolazio, svi smo ostali bez riječi.

      Odlazi druga grupa da donesu Šemana i Obuljena, donose ih pred sam mrak u selo, a poslije toga evo i Vlaha – cijeli je u šoku. Pitamo ga što je bilo, gdje se izgubio, a on nam je jedva objasnio da kada je on pobjegao sa čuke otišao je desno a mi lijevo i naletio je na četnike, ali ga srećom nisu vidjeli jer se sakrio u neki grm. I tako je tu ostao nekoliko sati dok nije pao mrak.

     Sutra nam dolazi smjena svima nam je jako potrebna , smjena je neka ekipa koja je držala položaj u Župi, ja im objasnim ukratko o topu i njegovom djelovanju. Putem do kuće film mi se počeo odmotavati stalno sam vidio slike poginulih Zoke , Obuljena, Volarevića, Šemana, ranjene Aleta specijalca, Milete , Geja, Cipola,  Dada, Marka i druge.

     Došli smo trajektom u luku grad lijep kao uvijek, grad za kojega se vrijedi boriti. Sutra dan čujemo da su Vukoviće opet zauzeli četnici. Nakon 3 dana idem opet na položaj, naši opet uzimaju Vukoviće! Na moje veliko iznenađenje nalazim moj top u selu, samo sto su ga četnici stavili u drugi položaj – okrenut prema nama, ali su sa njega ukrali optički nišan.

I NEMA VIŠE.

Koliko je Juso napisao – toliko je objavljeno. Mislim da ovakvih autentičnih crtica i sjećanja itekako nedostaje, jer kroz Jusovo jednostavno kazivanje događaja svejedno se iscrtava slika ljudi koji su odlučno branili svoje, baš ono što  branitelj dragovoljac jest. Čovjek koji je iz mira prešao u rat, očvrsnuo u tome paklu u kojemu se ginulo, postao ratnik i obranio svoje!! Hvala Jusu i svim ratnicima.

Series NavigationGinulo se…

Comments are closed.