Ima još, ima !!
Ima još, nije se Juso umorio od sje?anja. Ali, zbilja je zanimljivo kako branitelj opisuje svoju ulogu, ono tako jednostavno: biti ili ne biti! ?ini mi se da je u tome suština domovinskog rata, bilo je biti ili ne biti. Pozdrav Å ekspiru i Hamletu, ali evo kako Juso pri?a:
No? polako pada tako da smo odlu?ili ostati tu no? u Kaladjurdjevi?ima. Odjednom se ?uje velika buka, ?etnici su upalili tenkove odzvanjalo je jezivo, cijelu no? su pravili buku ali napada nije bilo.
Sutra oko 9 sati ujutro su mi javili da ima tenk ispred Vukovi?a i da ga treba uništiti, tako da specijalci mogu krenuti u ?iš?enje. Svojim suborcima sam rekao da mi donesu granate, a ja sam svoj top po?eo vu?i, išao sam putem a neko od mojih suboraca je išao iza mene i nosio granate. U tom momentu nisam znao tko je, jer sam gledao samo naprijed da vidim gdje je tenk, poslije su mi rekli da je to bio Å abadin.
Kada sam došao do jednog bogena (krivine) na drugoj strani puta sam ugledao tenk i sa njegove desne strane je bio i transporter. Udaljenost je bila oko 300 metara, stajao sam na sred puta sa topom kao glineni golub, i bio spreman da pogodim ili da budem pogo?en. Ga?ao sam prvo tenk granata ga je pogodila i dolje ispod cijevi po?elo je dimiti, brzo sam stavio drugu granatu i ga?ao sam transporter, njega sam pogodio kako treba, odmah se zapalio,  ali tenk je i dalje samo dimio. Po?elo je pucanje, pa sam pobjegao na lijevo u šumarak gdje je bio jedan specijalac, nakon nekog vremena pucanje je malo stalo.
NASTAVLJA SE
