Nastavak “Ratnog dnevnika” tete Anke Duper !
   Evo, danas je na broja?u posjeta zapisano: 50.001 posjet ovoj stranici, od po?etka 2010 godine. Veseli me da ve?ina posjetitelja na?e nešto zanimljivo i zadrži se neko vrijeme.
   I, evo nakon male stanke, idemo dalje. Nastavak serije gospo?e Anke Duper, odlazak iz ratnog pakla i malo mira i odmora. Ali, napomenuo bih nešto što me uvijek naljuti kad ?ujem, a to su neki “vrli ratnici” koji kažu da nije trebalo odlaziti iz Grada, da su žene, djeca i starija ?eljad trebali ostati u Gradu i tako ga braniti. Takvi su o?ito imali dovoljno za papat, imali su vode, a svakako nisu imali djecu, možda ni ženu. Takvima toplo preporu?ujem da pro?itaju kako su izgledali prognani?ki dani Anke i Pera Duper, da barem dijelom shvate što je pakao rata, a kad su djeca u pitanju – uzalud bi im bilo išta tuma?iti, samo onaj tko je u ratu imao malu djecu zna što je osje?ao. Mislim da je to bila najteža i najstrašnija briga koju sam ikada osjetio. Onog dana kad su se ukrcali na brod, moja duša se odmorila, miješali su se tuga i radost, ali bio sam sretan. Moja porodica išla je u sigurnost. Osjetili su i pamtit ?e zauvijek pakao rata.
