Ratna sje?anja -dopuna
    Pitali su me ponekad dali sam dobio status branitelja, dali sam dobio invaliditet, pa u sveop?oj hajci na lažne branitelje mislim da vrijedi i ovo napisati. NE, NISAM. Zašto nisam – a bio sam predložen??
E, to je tajna!! Jer stožer saniteta u Zagrebu smatrao je da sam za njihove potrebe dobro odradio posao, da sam se borio onako kako sam znao i mogao i da zaslužujem status branitelja. Å to nažalost HRT-u nije palo na pamet… I tako sam jednog dana negdje mislim 1996 ili nešto kasnije pozvan u zgradu MUP-a na ulazu u industrijsku zonu u Župi, te me je “netko” lijepo sve propitkivao, drže?i moj “predmet” (prijedlog) na stolu.
    A kako je dubrova?ki jal i zavist jedna sasvim opipljiva kategorija, lokalni ured obrane na koncu je našao da “nisam dovoljno dugo” bio uklju?en u obranu. Neznam dali je gosp. Teo Andri? još uvijek bio na ?elu ureda. A moram priznati da nisam bio “dugo uklju?en u obranu”, jer smo negdje, u prolje?e ili ljeto 1991 išli u Zagreb, (barikade su ve? bile oko Knina i niže) vratio sam se s opremom, pa sam dakle imao samo nekoliko mjeseci “ratnog staža”, 4 ili 5, nije važno, ali me jako raduje da sam ipak imao više “staža” od velikog broja “proizvedenih branitelja”, koje su strpali u uniformu 7 ili 10 dana i oni su DOBILI status branitelja!!
    Kada su u stožeru saniteta vidjeli s kim imaju posla, da mi ipak zahvale predložili su me za Spomenicu domovinske zahvalnosti, a na to lokalni tukci nisu mogli uticati. I na koncu, tukci su ostali tukci, a ja sam zahvalan što me RH pustila raditi, pa sam skupa s porodicom ipak pošteno stekao neku imovinu, pa ?ak i mirovinu, a nije me stid re?i da je mirovina 1.700 kn, pa sa dodacima izi?e i ?ak prije?e pune 2.000!! Sre?om, znam raditi…
    Ipak, najteže od svega mi je sretati ljude koji kopaju po kontejneru, jer za OVO, za ovu plja?ku, otima?inu i dera?inu  se sigurno nisam borio…
