Miro Lasi?: POUKA I PORUKA BLEIBURGA I dio
    N.B. Miro Lasi? prošao je tako?er zbijeg i bio na Bleiburškom polju.
    Hrvati su bili 15. svibnja godine Gospodnje 1945. jednostavno, bez ikakva grizodušja i bez ikakve povijesne zapitanosti, u Bleiburgu i na vrbskim poljanama Austrije i Slovenije, masovno izru?eni nesmiljenim i bezobzirnim krvnicima – kolja?ima. Bila je izigrana nada žrtava, svih onih zlosretnika koji su imali iluziju kako veliki i mo?ni zapadne civilizacije zastupaju pravdu i pravi?nost. Nitko ne može pore?i ?injenicu da su bleiburškim mu?enicima, jezgru hrvatskog nacionalnog korpusa, bila uskra?ena ona prava koja se ne mogu moralno doli?no odbiti nijednom ljudskom bi?u.
    U Bleiburgu bezdušni krvnici nisu identificirali, pa ni razabirali žrtve, oni su znaju?i što ?ine svijesno izvršavali zlo?ina?ki naum: lišiti jedan narod cvijeta njegove opstojnosti. Ponciji Pilati u ime zapadne civilizacije nisu ?ak ni licemjerno prali ruke, samo su nezainteresirano, s krajnjom indiferentnoš?u i nebrigom, izru?ivši žrtve zlo?incima, zatvarali o?i pred etnocidom, propuštaju?i ?ak i natruhu prosvjedovanja, posredovanja ili moralnog upozorenja, postaju?i tako sudionici, pasivni ali prisutni i realni, cijelog masakra. Pokušaji bestidnog zataškavanja tog sramnog prisustva i tog sudioništva, sukrivnje zapravo, stvarni su dokaz njihove svijesti i upu?enosti u sve ono što se u Bleiburgu, oko Bleiburga i u svezi s Bleiburgom doga?alo jednom europskom narodu ostavljenom bez zaštite pod barbarskom najezdom. To nam uvijek treba biti na umu i na tom bolnom primjeru naše povijesti razviti oprez i onaj stupanj zajedni?ke svijesti kojom spoznajemo da u kriti?nim vremenima moramo sami prona?i svoje povijesne izlaze.
    Bleiburg je, prije svega i iznad svega, povijesni doga?aj hrvatskog kolektivnog pam?enja i nikada ne može biti zaboravljen niti može izgubiti što od svoga tragizma a ni od svoje veli?ine.
    Martirij nije samo u crkvi podloga zajednice, nego je i u povijesti jednog naroda mu?eništvo upravo najmo?nija sveza koja drži u cijelini zajedni?ko bi?e i koja pripadnost pojedinca tom bi?u pravi naprosto organskim. Za Hrvate – to je Bleiburg.
    Stalno treba isticati (iako je poznato): Bleiburg je doga?aj tisu?a i tisu?a, desetaka tisu?a, vjerojatno i stotinu tisu?a anonimnih pojedina?nih tragedija, koje bi bile povijesno izbrisane kad ne bi ostala u dubini hrvatskog pam?enja Bleiburga i bleiburškog doga?aja u njegovoj ukupnosti.
    Bleiburg ima važnost i politi?ke pouke koju moramo primiti i poruke koju moramo ?uti. Pouka nas u?i da svoju sudbinu ne o?ekujemo i ne možemo o?ekivati od drugih, osobito ne onih koje nazivamo velikima, jer oni u svojim pragmati?nim polazištima po pravilu imaju surove ra?une i interese, a vrlo rijetko eti?ko-moralna na?ela i ideale, pa po tome i moralna ponašanja.
 NASTAVLJA SE
