Don Živko Kusti?: “O Bleiburgu nikad dosta !” II dio
    Ali, prava je novost Lasi?eve knjige što nije nikako ideološka. Lasi? ne izlaže stajališta, ne niže na?ela, nego iznosi zapam?enja. I u tim zapam?enjima ljudi nisu crno – bijelo raspore?eni: i me?u partizanima ima ljudi, ?ovje?nosti. Ne tuma?i moralnu dilemu glede samoubojstva. Ra?una da pametni ?itatelj sve rasu?uje.
    Dragocjeni su ne samo opisi križnoga puta nego i Lasi?eva sakrivanja pred novim uhi?enjima. Vidimo kako su se ugroženi solidarno snalazili, kako je trajno ostala šutljiva ali vjerna ve?ina koja nije prihvatila ni komunizam ni Jugoslaviju.
    Posebno je dragocjen opis Lasi?eva susreta s nadbiskupom Alojzijem Stepincem u studenom 1945. Povjesni?ari bi mogli slu?aj rasvjetliti. Od ?ega je Stepinac tada bolovao? Koje su ga to ?asne sestre tada na dvoru njegovale? Koji je sve?enik prepoznao mladog Lasi?a u katedrali i doveo ga nadbiskupu? Lasi?ev opis toga susreta je hagiografski: Stepinac je orisan ve? kao svetac sa svete slike.
    Pisana ne po bilješkama, nego po izvanredno živom i potankom sje?anju, bez ideoloških pretenzija, ova je knjiga pjesni?ko djelo, svojevrsna beletristika i valjan dokument. Vrlo korisna svima koji žele znati što se tih strašnih godina doista dogodilo hrvatskome narodu. Ne za utvr?ivanje niti za rušenje poznatih mitova nego za traženje obi?ne ljudske istine i za bolje razumijevanje sadašnjosti.
 U tom smislu: o Bleiburgu nikad dosta!
 KRAJ
Ž(ivko) K(usti?
