Don Živko Kusti?: “O Bleiburgu nikad dosta!” I dio
Prikaz: “Glas Koncila” (07. 08. 1994.)
 O BleiBurgu nikad dosta
    Još jedna ali nezaobilazna knjiga o bleiburškoj tragediji hrvatskoga naroda i stradanjima koja su slijedila. Kažemo da je nezaobilazna jer ne ponavlja ve? poznato niti samo dodaje podatke u poznatu cjelinu stavova i shva?anja. Izvrsna je po svom pristupu možda naoko rubnim zapažanjima.
    Vjekoslav Lujo Lasi? zanova?en je g. 1944. s mnogim hrvatskim maturantima i raspore?en u PTS (Poglavnikov tjelesni sdrug). ?vrsto hrvatski i katoli?ki odgojen, sin hercegova?kog pravnika, predsjednika suda, mladi? NDH doživljava kao svoju državu. Vjeruje u na?ela humanosti i u ratu; u?ili su ga da su ranjenik i zarobljenik svetinje. Zna da se bori protiv neprijatelja svoga naroda i svoje cjelokupne krš?anske tradicije. U toj vjernosti narodu i krš?anskoj baštini Lasi?a ne nagrizaju nikakve sumnje. Iz svoje zagreba?ke ?a?ke perspektive nije imao prilike saznati za sve što se doga?alo širom nove države. Mogao je ostati tradicijski ponosan i spreman na svaku žrtvu. Tako odlazi s vojskom u povla?enju iz Zagreba pred nadiranjem partizana. Njegova je postrojba gotovo na za?elju; a iza njih su bili samo Bobanovi “crnci” da bi odbijali nasrtaje progonitelja. Partizani ?e ih doista oružano napadati pa ?e i on sa svojim vojnicima pružiti oružani odgovor, prili?no uspješan.
    Ve? u Sloveniji saznaju da je Njema?ka kapitulirala. NDH nije kapitulirala. Ona je još u ratnom stanju ne samo s partizanima nego i s Engleskom i Amerikom. No hrvatska se vojska – premda je svjetski rat završen – brani od partizana da bi se predala Englezima. Pravi ra?un bez kr?mara.
    Lasi? ne piše o onome što nije vidio. Nema opisa pregovora hrvatske i engleske i partizanske komande o predaji. On samo saznaje zaklju?ak i odlaže oružje. Shva?a nesposobnost vojnog i politi?kog rukovodstva NDH, ali ni to ne dovodi u pitanje njegovu cjelovitu vjernost, jer nije rije? o vjernosti državi i stranci nego narodu i Bogu, vjeri i obitelji.
    Iz svake Lasi?eve bilješke odiše izvanredna osobna ?estitost. Ona je temelj njegova neugroziva ponosa. Takvim krš?anima najteže je opraštati. I on to ne krije. Na više ?e mjesta jednostavno priznati da zlo?ince prezire premda svladava svaku želju za osvetom. Zlo?inci pripadaju drugom svijetu, neljudskom ili podljudskom, a on ih smatra ljudima, reklo bi se, zato što ga tako u?i njegova vjera.
 NASTAVLJA SE
