06.12.91.
  Tog 06.12.91. probudilo me po obi?aju nekoliko uzastopnih eksplozija, ali to je ve? bio “normalni” slijed doga?anja. Bilo mi je lijeno išta zapo?eti, djelovala je na mene samo?a i pomalo se prikradala nekakva apatija. Toliko vremena je prošlo, a ništa dobroga, poslije konvoja Libertas, nije se doga?alo. Istina, vjerovao sam da vrijeme radi za nas, da se u svijetu po?inju pitati što se zapravo doga?a, pa imali su ve? dosta informacija, ali nikakvih konkretnih akcija. Zapravo, sa UN zastavama koje smo vješali su se oni oko nas izrugivali, ?ak su im služile kao mete.
   Onda sam shvatio da su se kao prvo prerano oglasili, ali i da su neuobi?ajeno “revni” u ispaljivanju. I bili su taj dan posebno “uspješni” u razaranju i ubijanju. Zapaljene pala?e u Gradu, usmr?eni civili… Ljudstvo i ?ojstvo na djelu. S brda i s mora. Po svemu i sva?emu, bez reda i cilja, opali pa koga pogodi…
   Možda su gledali onaj film o “topni?koj pripremi” prije desanta na Normandiju?? A Sv. Nikola im je u njihovoj crkvi “zapovjedni” i veliki svetac (ipak nije zaštitnik ubojica!) i trebalo je na sve?ev dan što više uništiti njemu u ?ast. Pravo žrtvovanje nevinih u ?ast sveca… Paganski ritual.
   Ali nešto su previdjeli… To ranozorno trombunjanje probudilo je i u braniteljima osje?aj da se nešto sprema, pa su zbili redove i pažljivo gledali. A onda kad je trebalo, odbili su napade, izdržali i najteže i obranili zaposjednute crte. I dobili “rat za mir”!! I zeznuli sve one koji su “?eli kafu pit na Stradunu”. Ne baš gostoljubivo, dali su im olova mjesto cukara, ali taka su bila vremena.
   Hvala od srca još jednom svim “kamarjerima” na toj “zabuni” i porciji olova koju su im poslali… Mnogima je tamo zagor?alo “kafu na Stradunu”, pa su mnogi prokleli odlazak u taj “rat za mir”, tako lijepo nazvano i takozvano razaranje i plja?ku. Prisjelo im je, ali ponekad “ima Bože pravde”!! Samo, pravda je bila na našoj strani! Jer i naši znaju onu: Bože pomozi!
   I neka je slava onima koji nisu do?ekali da mogu, ako ho?e, pro?itati ove retke. Ali, vide oni odozgo sve što nam se doga?a, teško da su zadovoljni, ali njesmo ni mi dolje. Samo, to je ve? neka nova pri?a.
