Ratna sje?anja – 8
   Moja Å koda je stenjala pod teretom, legla je prili?no, ali sre?om nije ništa strugalo po asfaltu, (nebi bilo baš pametno izazivati nevolju u onoj tišini…) nije ništa puklo i povratak je protekao glatko kao i odlazak, samo uz još ve?u pažnju zbog tereta, a i malo više straha da u mraku ne skrenem s puta jer desno od puta je duboka provalija! Ko?nicama nije bilo lako jer je put dosta strm. Ali ni o ko?nicama, a ni o “JNAâ€, to?nije o trebinjskim Srbima koji su držali Ivanicu nisam niti mislio. Tu ve?er su valjda ?etnici spavali, ili su se ponovo napili, jer nitko nije zapucao, iako su znali nasumce ošinuti rafal prema Sr?u. Ja sam razmišljao što sve možemo napraviti s pokupljenom opremom i ono što je meni bilovažno: kako i gdje postaviti digipiter. A još važnije: kako ga napajati…
   Odmah po povratku u grad predao sam dežurnome kolegi HRTV-ove ure?aje i alat, a  kada su me kolege dopratili i ostavili ispred ku?e odmah sam nastavio rad na stanici. Željno sam ?ekao da osposobim i negdje montiram repetitor, jer bi tada veza išla kako treba. Digipiter sam provjerio u svanu?e, napravio novi antenski kabel i pripremio alat. Isto rano jutro sam se dogovorio oko dozvole za montažu i krenuo na brdo Petku. (Velika Petka, 192 m) Znao sam sigurno da me ?etnici promatraju, jer vrh Petke im je bio lijepo vidljiv sa njihovih položaja, ali sam montirao antenu onako kako sam zamislio, bez prevelike žurbe, (ma i bez rastezanja!) iako sam cijelo vrijeme o?ekivao da ?u ?uti ono ve? poznato zviždanje minobaca?ke granate u spustu. Nisam mislio da bi me pogodili pješa?kim oružjem sa te daljine, iako snajper jest vrag, ali granata iz minobaca?a bi me mogu?e stigla. Ipak, nisu pucali, valjda sam im bio smiješan u njihovoj sili, gdje se verem po stupu s nekakvim jadnim antenama u po bijela jutra, njima pred nosom. A mogu?e je i da su još spavali, ako su, po svome obi?aju, dosta popili sino?. I tako je proradio repetitor – digipiter na Petki. Imao sam opet perfektnu vezu prema sjeveru i zapadu. Nisam ?uo, a niti imao volje ?uti nekoga sa istoka. Sa istoka je stizalo razaranje i smrt. I prijetnje meni i porodici.
   Interesantno je spomenuti i kako su kolege iz HRTV-a riješili napajanje strujom odašilja?a na Petki. Elektri?ni vod koji napaja Petku odvojili su od mreže u podnožju brda, odnosno prespojili iz razvodnog ormara na agregat u obližnjem hotelu. Sistem je funkcionirao za cijelo vrijeme rata. Zgrada odašilja?a dobila je više pogodaka i prili?nih rupa za zra?enje, kao i stup koji je sli?io na nekakvu modernisti?ku skulpturu od iskidanog željeza, ali repetitor i ostala oprema sretno su prošli, samo sa malo udubljenja od gelera, koji nisu ništa probili. Iako sam u jednome kabelu vidio zabijeni mali geler, ali o?ito je bilo dosta sre?e. Tako više nisam trebao brinuti za napajanje strujom, akumulator itd.
NASTAVLJA SE
